Netko ili nešto vas je ostavilo bez daha! Hm..zaista? Što je vrijednije od daha? Tog našeg vlastitog, obnovljivog izvora energije.  Kad jednom spoznate njegovu veličanstvenost nikad više nećete ostati bez njega.

Nekoliko je izvora životne energije - san, dah, zdrava hrana, pozitivno razmišljanje.. To je baza iz koje raste sve ostalo. Kad jedan od ovih obnovljivih izvora ‘zakaže’ možemo pojačati ostale kako bismo se vratili u narušenu ravnotežu. Ja se, na primjer, trudim ne donositi odluke niti na prazan želudac niti kad sam neispavana! :)

Suvremeni način života često nameće (pre)brz ritam, malo vremena za samoću i tišinu, nedovoljnu brigu čime se hranimo, nedovoljno ili previše sna te zanemaruje moć kvalitetnog disanja.

Sve što nam treba već imamo – u sebi. Yoga nam nudi kvalitetne alate kako optimalno iskoristiti vlastiti potencijal. Dinamični stilovi yoge poput ashtange, vinyase koriste dah kao ključni sastojak u izvođenju asana. Dostignuće nije samo izvesti neku složeniju poziciju već u njoj i disati. Kako i sam Pattabhi Jois kaže: 'Ashtanga Yoga is a breath practice, the rest is just bending' / 'Ashtanga Yoga je praksa disanja, ostalo je samo savijanje.' I zašto je tako važan taj dah? Jer čisti, oslobađa i hrani. Svaki udah unosi novu vitalnu energiju u naše tijelo dok ga svaki izdah opušta, oslobađa. Izdahom otpuštamo iz života ono što nam ne treba i stvaramo prostor za nešto novo. Dah nas vraća u sadašnji trenutak, u ovdje i sad, a što je više stvarno nego to stanje? Što nam više treba od jasnog uma i čistog srca?

Ujjayi dah koji je najčešće korištena tehnika disanja, bilo kao samostalna praksa ili u sklopu izvodenja asana, u potpunosti opravdava značenje – pobjednički dah. Tehnika kojom se lagano sužavaju glasnice u grlu dok udišemo/izdišemo te na taj način stvaramo zvuk nalik na dubok san, šapat ili zvuk valova toliko je moćna da nema životnog izazova u kojem ju nisam isprobala. Zimi kad je hladno, ljeti kad je vruće – ujjayi uravnotežuje. Prije važnih sastanaka ili prezentacija, u danima kad se lovim, da ne kažem borim, s vremenom i umorom. Kada sam uznemirena, tužna ili preuzbuđena i hiperaktivna. Ujutro za razbuđivanje, navečer za umirenje. To je tehnika koja me povezuje sa sobom i duboko uzemljuje. U svakoj prilici.

Od nedavno sam mama. Tijekom cijele trudnoće sam disala ujjayi barem jednom dnevno, često i više puta. Disala sam s rukama na trbuhu, osjećala da svaki moj dah hrani to malo biće koje raste u meni. Sam porod bio mi je prekrasno iskustvo. Taj jedinstven, neponovljiv trenutak dogodio se s dahom. Moj izdah je rodio udah, nov život, mog sina. Još uvijek dišem ujjayi dok ga umirujem ili uspavljujem. Ta vibracija mu je poznata iz vremena provedenog u maternici, a očito i ugodna jer uvijek na nju vrlo lijepo reagira, umiri se i poveže samnom.

Nije nužno koristiti neku posebnu tehniku disanja, puno bi značilo samo se ‘vratiti’ dahu nekoliko puta u toku dana. Na nekoliko trenutaka da ‘samo’ dišemo. Svjesno udišemo i izdišemo. Pratimo i svjedočimo. I doista. Jedostavno je. 5 minuta sve može pričekati. I posao i kuća i obaveze i djeca i partner i prijatelji i pas i mačka.. 5 minuta svjesnog disanja svaki dan napravit će više koristi nego niz drugih ‘štapova’ za koje se hvatamo izvan sebe.

Zato nekako nema smisla ‘ostajati bez daha’ radi ikoga ili ičega. Predragocijen je. Dok dišemo – živimo. Dišimo onda punim plućima! :)

Comment