ZAHVALNOST – NAČIN ŽIVOTA

Comment

ZAHVALNOST – NAČIN ŽIVOTA

„Hvala ti Svemire na svemu u mom prekrasnom životu – polaskana sam na svemu što si mi realizirao – sve moje misli, želje, maštanja i nadanja...Sve sam tako savršeno vizualizirala, a ti si moje vizualizacije pretvorio u moju stvarnost.

Hvala Ti što si u moj život stavio ljude koji mi pomažu u osobnom rastu i sve prijatelje koji mi pružaju podršku i informacije.

Sve se dešavalo i još uvijek se dešava u savršenom skladu sa prirodom i vremenom.

Hvala ti beskrajno na mom mužu, našem psu, našem savršenom zdravlju, mojoj trudnoći i našoj budućoj kućici!“

Koliko često se sjetimo zahvaliti na onome što imamo, ili onome što nemamo? Jedna tako naizgled mala riječ, a tako puno znači za naše stanje duha, uma i tijela... Što znači riječ „Hvala“? Kao male, mama i tata su nas učili reći „hvala“ kada nešto dobiješ. Kulturno je reći „hvala“ ako ti netko nešto pruži.

A što je sa time da sohetimo riječ „hvala“? Osjetiti zahvalnost i toplinu negdje oko srca? Tko nas tome uči? I da li ikada to naučimo? Ja još uvijek to učim.

I to je jedna od velikih tajni kreiranja vlastitog života i zdravlja. Na razmišljanje o tome potaknula me inspirativna knjiga “Zahvalnost kao način života” Louise L. Hay. Jedna divna rečenica iz knjige: „Život je dar, a zahvalnost je njegov magnet. Zahvalnost je opipljiva sila. Što je više osjećate, nalazit ćete više razloga da je osjećate. Ona je poput žive energije koja vam osvjetljava put kako biste postali mnogo više od onoga što ste već iskusili.“ 

Već davno sam shvatila da je potrebno zahvaliti na onome što nemamo, a što želimo imati, bilo to materijalno ili duhovno. Kako? Pa vrlo jednostavno. Na način da vizualiziramo svoju želju, i zamislimo kao da je već stvarna, u sadašnjem vremenu. I za to se zahvalimo! I toliko puta ju proživimo u svojoj glavi da ju počnemo osjećati kao stvarnu...A još životopisnije može biti ako u sadašnjem vremenu pišemo na papir ono što želimo, a počnemo sa rečenicom: „Hvala što imam....“ To može biti generalno, a može se odnositi i na sitnicu! Bilo što, što dozove osjećaj topline i zaigranosti oko srca! Uzbuđenje! Veselje! Osmjeh na lice! I to bez ikakvog susprezanja...To je stvaranje emocijom – najjačim alatom za stvaranje (ili razaranje) koji postoji na ovom svijetu! I treba biti otvoren prema svemu – da ništa nije nemoguće!!! Jer sve je moguće!!! Samo treba znati kako pristupiti tome...I treba bar donekle shvatiti princip kako funkcionira Svemir, iliti univerzalna energija. Kako kažu moji dragi autori Hicks knjige „Zakon privlačenja“:

Svemir, koji reagira na misli koje njegujete, ne pravi razliku između misli pokrenute vašim opažanjem neke stvarnosti koju ste vidjeli i misli pokrenute vašom maštom. U oba slučaja, misao je jednaka vašoj točki privlačenja - i ako se na nju dovoljno dugo fokusirate, ona će postali vaša stvarnost.“

Ja zaista mogu potvrditi ovu teoriju, na vlastitom iskustvu. Dosta sam rano otkrila ključ stvaranja vlastitog života, i jako puno stvari mi se realiziralo na temelju vizualizacija, zahvalnosti i rada na sebi: od mog posla kojeg radim, do ljubavi svog života...i zapravo svega sa početka ove priče... J

A nema ljepšeg nego u ladici u nekoj staroj bilježnici naići na planove i želje za budućnost, pisane prije par godina kao da su stvarnost.... i čitati ih SADA sa divljenjem toj u stvarnosti... u toj zbilji koja zaista postoji – DANAS.

I ne zaboravimo - ne možemo biti zahvalni i nesretni u isto vrijeme.


livija.jpg

LIVIJA MACINIĆ

"Dizajnerica života"
…blizanac u horoskopu …kreativac u duši,
…supruga i buduća majka …dizajnerica interijera,
…ljubiteljica životinja …slobodnog duha i otvorenog uma,
…voljna učiti i istraživati …ambiciozna i proaktivna,
…najdraži citat – moj citat: “Ništa nije nemoguće!

Link na Livijin blog - moj vremeplov

Comment

Agni - transformacijska snaga vatre

Comment

Agni - transformacijska snaga vatre

Jedan od  najvažnijih koncepata u Ayurvedi je koncept transformacije koji nazivamo Agni. Od trenutka rođenja,  odnosno našeg prvog udaha, pa do zadnjeg daha prije smrti, prolazimo kroz transformaciju. Cijeli život je transformacija i kada proces transformacije stane u potpunosti, tu prestaje i postojanje.

Na nivou tijela, agni je princip koji je zadužen za probavu, apsorpciju i asimilaciju ne samo hrane već i svih impresija koje primamo putem osjetila. Tijelo je izgrađeno iz hrane koju unosimo. Da bi tu hranu mogli preraditi i pretvoriti u materiju i energiju koja je potrebna našim tkivima da se izgrađuju i pravilno funkcioniraju potrebno je da naš agni pravilno funkcionira. Tako možemo reći da se akcija agnija manifestira kroz enzime, amino kiseline i kompletnu metaboličku aktivnost. Agni u tijelu djeluje od najgrubljeg nivoa, to jest probavnog trakta, pa sve do staničnog nivoa.

U Ayurvedskoj literaturi agni je opisan kao vatra. Kao takav on transformira iz jednog stanja u drugo, pretvarajući hranu u sastavni dio našeg organizma. Ako pojedete jabuku ili rižu ona se pretvara u vaše tijelo. No to nije jedini zadatak agnija na fiziološkom nivou. Osim što mora transformirati hranu u gradivne jedinice potrebne našem tijelu isto tako mora iz hrane eliminirati sve ono što se ne treba zadržati u tijelu. Tako kažemo da je zadatak agnija da razdvoji esencu (sara) od otpada (kitta). Drugim riječima, pravilno funkcioniranje agnija je potrebno da se otpadne tvari redovito i efikasno izlučuju iz tijela. Tri glavne otpadne tvari (malas) su stolica, urin i znoj.

Na mentalnom i emocionalnom nivou agni djeluje na isti način. Agni koji je jak i balansiran će nam pomoći da razlučimo između akcija koje doprinose zdravlju i onih koje ga narušavaju. Pomoći će nam i da transformiramo događaje ili situacije u iskustvo, znanje i mudrost. Na fizičkom nivou agni razdvaja esencu (sara) poput nutrijenata važnih za funkcionrianje organizma od otpadnih tvari (kitta) koje trebamo izlučiti. Na mentalnom nivou agni je zadužen da iz neke situacije izvučemo ono pozitivno što nas uči i pomaže nam da rastemo i razvijamo se kao ljudska bića te da eliminiramo sve negativno što smo prilikom tog procesa proživjeli. Možemo reći da na mentalnom i emocionalnom nivou agni asimilira znanje i iskustvo kao esencu te elimira stres, tugu, strah ili ljutnju kao otpadnu tvar iz situacije koju smo proživjeli.  Težina nečijeg iskustva nije nužan faktor u određivanju stupnja traume. Neki pojedinci koji prođu kroz vrlo traumatična iskustva relativno lako smognu snagu i volju  da krenu dalje , dok oni kod kojih je agni slab ostaju traumatizirani i obilježeni traumatičnim iskustvima. Možemo reći da ti pojedinci nisu bili u stanju „probaviti“ životne situacije kroz koje su prošli.

Kako je u ayurvedi probavni trakt od izuzetne važnosti te se smatra da većina oboljenja kreće iz njega, možemo reći da je agni koji nije balansiran odgovoran za većinu svih unutarnjih oboljenja. Ayurveda ide još i dalje pa kaže da je agni odgovoran i za obranu od većine vanjskih oboljenja poput infektivnih bolesti, pošto je u tijelu u kojem je jak agni, jak i imunitet, a osoba jakog imuniteta se neće razboljeti niti ako je u kontaktu s patogenima.

Osim za probavu i transformaciju agni je zadužen i za snagu. Kaže se da je osoba čiji je agni jak puna snage. Ta snaga se odnosi na dvije stvari. Prvo na kapacitet za fizički napor i vježbanje, i drugo za otpor prema bolesti i starenju.

Funkcionalno postoje četri stanja agnija:

Sama agni – balansirani agni

Ovo je idealan agni. On je balansiran, daje redovit apetit koji je niti slab niti prejak te lako probavlja hranu i eliminira otpadne produkte.

Vishama agni – neregularan agni

Ovakav agni je jedan tren jak, drugi tren slab. Osoba je često strahovito gladna pa uđe u period da uopće nema potrebu za hranom. Posljedično tome i probava je neregularna, a eliminacija varira.

Mandya agni – usporen agni

Možemo ga povezati sa hipofunkcijom. Apetit je slab, probava i eliminacija su usporeni te se tijekom prerade hrane javljaju različite smetnje.

Tiksna agni – jaki agni

Ovo je tip agnija koji je prejak i to do te mjere da dovodi do hipermetabolizma. Osoba je stalno gladna te ukoliko ne jede to stvara probleme. Iako se hrana vari s lakoćom te nije problem pojesti lošu hranu, intenzitet agnija je takav da često dovodi do raznih upalnih oboljenja.

Agni je zadužen za pravilno formiranje tkiva u organizmu. U ayurvedi kažemo da svako tkivo u tijelo ima svoj agni. Radi se zapravo o transformaciji na staničnom nivou. Znamo da svaka stanica uzima tvari koje su joj potrebne za pravilno funkcioniranje te da elimira otpadne produkte. Taj proces je zadaća agnija na nivou tkiva. 

Svako svjesno, odgovorno i socijalno osjetljivo biće ima jak mentalni agni. Agni otvara vrata prema višoj svijesti. Nivo razlučivanja i inteligencije kod osoba koje imaju jak mentalni agni (chitta agni) je na visokom nivou. Možemo reći da razvijanjem agnija na mentalnom nivou lakše pristupamo višim nivoima svijesti.

Funkcije agnija su sljedeće:

- Probava, apsorpcija i eliminacija
- Vizualna percepcija
- Održavanje normalne tjelesne temeprature
- Održavanje izgleda i boje kože
- Osjećaj ispunjenosti i hrabrosti te stvaranje osjećaja zadovoljstva i svrhe
- Razlučivanje i osjećaj cjelovitosti
- Entuzijazam i zainteresiranost
- Imunitet
- Podržavanje svih metaboličkih aktivnosti
- Održavanje vitalne/životne energije
- Logičko razmišljanje, jak intelekt
- Stabilnost, samopouzdanje i strpljivost
- Održava život i daje dug životni vijek
- Stvara auru zdravlja i daje osjećaj „lakoće postojanja“
- Snaga i vitalnost


dubravko.png

DUBRAVKO HARAPIN

Dubravko Harapin je kvalificirani je praktikant Ayurvede, prirodnog liječenja te različitih vrsta rada na tijelu. Svoje obrazovanje stekao je na vodećim institucijama diljem svijeta. Iako u svojoj praksi prvenstveno koristi Ayurvedu, u istu uvodi i druge modalitete temeljeći se na principima holističkog pristupa zdravlju. Kao strastveni putnik, Dubravko je posjetio pet kontinenata i tridesetak zemalja, a putovanja su motivirana daljnjim profesionalnim i usavršavanjam, potragom za novim iskustvima, željom za upoznavanjem drugih kultura i običaja i učenjem na svim životnim područjima.Dubravko obavlja svoju redovnu praksu u Zagrebu i gostuje u drugim gradovima u Hrvatskoj. Trenutno živi na svom ranču nedaleko od Zagreba. 
Više o Dubravku i njegovom radu

Comment

Savjest dekodirana

Comment

Savjest dekodirana

''Naša savjest ima vrlo malo veze s dobrim i zlom'' B.Hellinger

Duži niz godina osjećaj i predodžba u vezi fenomena ljudske savjesti ostaju mi nedorečene i nepotpune. Dosadašnje teorije i izreke vezane uz savjest kao da su dijelovi slagalice, svaki istinit, ali samo za jedan dio slike. Promatranjem sebe i čovjeka čini se da naša svakodnevna savjest, onaj ''glas'' koji čujemo kada nešto brani ili pruža osjećaj upozorenja, nije pak nešto uzvišeno ili duhovno, već uistinu mehanizam uvjetovanja uveden od strane obitelji, institucija ili društva. Uz to, ipak sam smatrao kako postoji i ono što neki nazivaju ''više ja'', koje nadilazi sociološki i psihološki program koji nam je dodijeljen. O ovoj savjesti govori se kao o odnosu s intuicijom, duhom, dušom, sebstvom ili pak Bogom. To je glas koji nadilazi osobnu svjesnu savjest i uvjete obitelji, države, plemena, folklora, tradicije.

Pročitavši nekoliko prvih stranica knjige Bert Hellingera ''Nevidljivi zakoni ljubavi'' nailazim na odgovor toliko jasan, smislen i prihvatljiv  da ostajem oduševljen i latim se podcrtavanja, moje stare navike. Osobna savjest čini se majstorski dekodirana. I to iz pera osobe koja je svoje spoznaje stjecala iz čiste cjeloživotne prakse terapeutskog rada s ljudima i odnosima, ne iz knjiga i filozofskih tradicija. Ono što je B.Hellinger iznio iz bogatog iskustva obiteljskih konstelacija nisu teorije niti, kako tvrdi, objektivne istine, već način na koji stvari doista funkcioniraju u praksi ljudskih odnosa te njihove posljedice po ljubav ili nedostatak iste u našim odnosima.

Savjest, tvrdi autor, nije ono što se na prvi pogled čini. Naime, čista ili nečista savjest nemaju puno veze s dobrim i zlom; čak najgori zločini i nepravde znaju se činiti s čistom savješću, a ponekad se osjećamo krivima radeći nešto dobro - ako se to razlikuje od tuđih očekivanja.

Naša osobna savjest ima mnogo različitih mjerila; jedno za svaku vrstu odnosa koje imamo. Jedno mjerilo postoji za naš odnos s ocem, drugo za odnos s majkom, jedno za našu crkvu, drugu za radno mjesto. Bitno je uvidjeti kako ovdje nisu izrečene kritike ili mišljenja, već ono što se uvidjelo u čovjekovoj psihi te ponašanju koje iz nje proizlazi. Ukratko, postoji mjerilo za svaki odnos i svaku grupu kojoj pripadamo. Praktična istina je ta da u konačnici naša osobna savjest služi održavanju i čuvanju naše potrebe za pripadanjem i vezanosti.

Kada govorimo o potrebama, različite potrebe zahtijevaju različito ponašanje.

1. Potreba za pripadanjem/vezanošću

2. Potreba za ravnotežom davanja i primanja u odnosu i

3. Potreba za sigurnošću društvenih konvencija/za redom -  ove tri rade zajedno na održavanju društvenih grupa kojima pripadamo. Ove potrebe osjećamo kroz nužnost poriva i instinkta te bivamo podvrgnuti silama koje nas kontroliraju i zahtijevaju pokoravanje. One ograničavaju, ali i omogućavaju naše odnose s drugim ljudima. Sa svakim postupkom koji učinimo prema drugima mi osjećamo ili krivnju ili nevinost. Kada naši postupci ugrožavaju ili naštete našim odnosima osjećamo krivnju, a slobodu od krivnje kada im naši postupci pogoduju. Naša osobna savjest, ona koju inače smatramo savješću jer nam je dana neposredno i osjetimo je u svakodnevnom životu uistinu djeluje po principu krivnje i nedužnosti, a ne dobrog ili zlog. Iskustvo krivnje i nevinosti (ili osjećaj za pogodovanje ili ugrožavanje odnosa) je ono što nazivamo osobna savjest.  Osobna savjest služi da bi čuvala naše vezivanje (odnose) za grupe i osobe, bez obzira koje uvjete oni postavljaju za naše pripadanje! Sjetite se poslovnih odnosa u kojima ste morali poprilično prijeći preko sebe kako bi oni opstali ili nekih ljubavnih odnosa gdje ste se povinovali za stvarima kojima inače objektivno niste skloni ili se čak protive vašem dobru. O adolescentskim eskapadama žudnje za pripadanjem da i ne govorimo. Sjećate se ''moralne dileme'' kada vaš u školi za vrijeme ispita frend iz klupe pita odgovor na pitanje. Ovo svakako baca svjetlo na činjenicu da nije u pitanju moralna dilema već konflikt između lojalnosti i potrebe za pripadanjem i društvu vršnjaka kao i školskoj instituciji.

Naša je ''savjest nečista'' onda kada nismo u skladu s normama naše grupe te se bojimo da je naše pravo na pripadnost u opasnosti. Ovo također objašnjava i zašto se najčešće prema najbližima ponašamo s najvećim udjelom slobode ili grubosti, spram više površnih odnosa za koji traže više truda da se održe. Naravno, ako se stanemo derati unutar obitelji nije ni približno isti rizik kao kada bi to učinili na radnom mjestu ili s poznanicima.

Pored ove osobne savjesti autor ističe kako je uočio postojanje  sistemske savjesti koja je skrivena (koja je zapravo tema navedene knjige), koja nas bez naše svijesti uvjetuje  transgeneracijski, te također savjest koju je nazvao savjest velike cjeline koja zahtijeva od nas da ostavimo iza sebe sve što smo znali, koja je neizreciva i misteriozna te ne slijedi zakone osobne ili sistemske savjesti. Fascinantno je to da je do ovih saznanja došao psihoterapeut kroz praktično iskustvo (fenomenološki), posve bez ikakvog teoretskog ili religijskog opredjeljenja. Savjest velike cjeline potpuno odgovara onome što znamo iz drugih izvora kao nadsvijest ili više ja - oduvijek povezivani s pojedincima istinskih duhovnih vođa i reformatora. Za slijediti ovu savjest potreban je visok stupanj duhovnosti i moralne hrabrosti.

U radu na sebi i želji na stvarnim napretkom razrješenje pitanja naše savjesti je presudno. Doista, čovjek najčešće svoju savjest povezuje s pitanjem morala te nečeg uzvišenog ili dobrog i lošeg, dok uistinu u pitanju biva ispunjavanje potrebe koja zbog svojeg intenziteta itekako može naštetiti zahtjevu koji pred nas pruža ona 'šutljiva' savjest velike cjeline, koja podupire ne samo individualne odnose već zaživljavanje naše istinske duhovne naravi.


flower of life.png

ROBERT MARINKOVIĆ 

Putnik svaštar. U Osijek u rođen(dio prvi), u Zadru studirao(dio drugi), u Zagreb doselio(dio treći). Diplomirani filozof, fotograf, maser terapeut, spisatelj, dizajner, gurman, filmofil – po potrebi. Volim raditi s ljudima. Student ljudske naravi. Obožavam prirodu, četiri godišnja doba i vizualnu umjetnost. Sklon psihologiji, terapiji, tehnikama rada, duhovnosti, umjetnosti i vječnim temama. Inspirira me mogućnost da inspiriram. Sretno oženjen. U vječnoj borbi za više dobra. Stojim na usluzi riječju, slikom, srcem. 

Comment

10 koraka do zdravijeg prvog tromjesečja

Comment

10 koraka do zdravijeg prvog tromjesečja

Trudnice se u prvom tromjesečju susreću s hrpom preporuka, dobronamjernih savjeta, zastrašivanja i zabrana. Svaka trudnoća je drugačija, pa ista pravila neće vrijediti za sve. Uvijektreba slušati vlastito tijelo i, po potrebi, vlastitog liječnika. U prošlom tekstu naveli smo kako shiatsu može pomoći u prvom tromjesečju. Slijedi kratki popis stvari koje u trudnoći možemo učiniti same za sebe i svoju bebu:

  1. Izbaciti štetne tvari iz upotrebe

    Cigarete – nije lako, ali ovo je idealna prilika, jer rijetko ćete imati bolju motivaciju za tu odluku. Ne možete li u potpunosti prestati, barem smanjite broj cigareta na minimum. U svakom slučaju izbjegavajte zadimljene prostore i protjerajte pušače iz svoje blizine.

    Alkohol – većini trudnica se ionako gadi, a svako pretjerivanje u njemu štetno utječe na plod. Najbolje ga je sasvim ukinuti ili ograničiti na povremenu čašicu kupinovog vina.

    Kofein – za razliku od prvo dvoje, mnogi ga ne smatraju štetnim. Ipak, prolazi kroz posteljicu, a beba ga se teško rješava iz sistema. Osim u kavi, nalazi i u mnogim drugim namirnicama (čokolade, gazirana pića, čajevi…). Preporučljivo je ograničavanje kave na šalicu dnevno.

    Toksična kozmetika i sredstva za čišćenje – za novorođenu bebu skloni smo koristiti neutralna i prirodna sredstva, ali i sredstva koja koristimo u trudnoći ulaze u naš organizam udisanjem ili preko kože. Stoga nije prerano za pročistiti taj dio svog kućanstva: izbacite barem najtoksičnija sredstva, ona najjačeg mirisa i učinka i ograničite se na blaže varijente. Sad je pravi trenutak za prijeći na prirodnu kozmetiku i sredstva za čišćenje, pa nećete morati o tome brinuti kad dođe beba.

    Neke biljke, lijekovi i eterična ulja – mogu uzrokovati probleme u trudnoći, pa i pobačaj. Mnogi se začude kad shvate da nije sigurno popiti “obični” aspirin. Prije korištenja bilo kojeg novog dodatka prehrani ili lijeka, informirajte se je li siguran za trudnice.

  2. Ubaciti zdrave namirnice u prehranu

    Kako biste svojoj bebi osigurali sve pootrebno za razvoj, umjesto skupih i upitno korisnih sintetiziranih dodataka prehrani, oboružajte se zdravom hranom. U osnovi je “normalna” raznovrsna prehrana sasvim dovoljna, u prvom tromjesečju nije potrebno čak ni povećavati količine. Čak i nutrijente koji se spominju kao najbitniji možemo dobiti dovoljno bez suplemenata.

    Folat (nije isto što i folna kiselina koja se nalazi u većini tabletica). Šalica špinata ili blitve u smoothie-u, zdjelica variva ili salate od leće ili porcija pečene jetre pokriti će dnevne potrebe.

    Vitamin D – živimo u vrlo sunčanoj zemlji. Ako samo dva puta tjedno izložimo lice i ruke suncu, na samo nekoliko minuta, tijelo će sintetizirati dovoljne količine.

    Magnezij dobro utječe i na mučninu i na zatvor, pa može znatno olakšati početak trudnoće. Nalazimo ga u orašastim polodovima i već spomenutom zelenom lisnatom povrću i mahunarkama, a dobar izvor je i “magnezijevo ulje” koje se nanosi putem kože, kroz koju se posebno dobro i brzo apsorbira. Ukratko, ako jedete relativno normalno i ubacite malo više zelenog lisnatog povrća, mahunarki, oraščića i masne ribe, uistinu ne morate razbijati glavu brojanjem mikrograma nutrijenata ili gutanjem tabletica.

  3. Masirati se uljima

    Neželjene, (iako sasvim bezopasne), strije su uglavnom uzrokovane genetski, te kvalitetom prehrane i brige o koži. To znači da će neke žene razviti strije što god učinile, ali uz trud one mogu biti puno manje i blaže. Osim već spomenute prehrane, elastičnost kože dodatno ćemo potaknuti hidratacijom (to ne bi trebao biti problem jer je pojačana žeđ još jedna pojava tipična za trudnoću) i masiranjem finim uljima.

    Kako bi se spriječile strije, koža mora biti elastična prije nego počne rastezanje i pravi trenutak za početak njege je upravo sada. Svako hladno prešano ulje će poslužiti, ali posebno su cijenjena viskoznija ulja i biljni maslaci poput ulja pšeničnih klica, bademovog ulja, shea ili kakao maslaca itd.

    Jednostavan recept za trudnički maslac za tijelo: 1/2 šal kakao maslaca + 1/4 šal ulja pšeničnih klica + 1/4 šal bademovog ulja + 2 vžl pčelinjeg voska. Sve zajedno zagrijavati dok se ne rastopi, promiješati i uliti u staklenku da se ohladi. Dobro ga umasirajte u trbuh, bedra, grudi i (!) međicu (zahvaliti ćete mi kasnije).

  4. Stvoriti zalihe namirnica i trikova koji pomažu umanjiti osjećaj mučnine

    Većini žena pomoći će đumbir (kao čaj ili ušećeren za žvakanje), metvica (kao čaj ili u obliku bonbona), bademi, te razne suhe grickalice (štapići, grisini, krekeri). Raspoređivanjehrane u više malih obroka kroz dan pomaže jer su glad i prejedanje jednako su poticajni za mučnine.

    Manjak magnezija može biti povezan s intenzitetom mučnine (točka 2). Pomoći može i masiranje ili pritiskanje akupresurne točke P6(na slici). Mnoge žene naći će vlastite “čarobne” kombinacije, poput vode s krastavcem ili svježeg sira i banane – osluškujte vlastiti nos i želudac. Kad više ništa ne pomaže lezite i odmorite – mučnina će samo jačati kad smo iscrpljeni (vidi točku 9).

  5. Kupiti mekani grudnjak

    Jedan od prvih simptoma trudnoće su upravo neugodno natečene i bolne grudi. Pamučni grudnjaci bez žice, mekani sportski topići, možda čak i udobni grudnjaci za dojenje (ako ste štedljiv tip), biti će vam korisni kroz cijelu trudnoću i kasnije.

    Još je rano za pravu trudničku odjeću, ali ovo je razdoblje popraćeno i probadanjima, napetošću i nadutošću u trbuhu, pa bi već sad mogli imati koristi od hlača mekanog struka, poput harem, yoga ili jeggings hlača. Posluživši se malim trikom s gumicom za kosu, omiljene traperice možete nositi kroz dobar dio trudnoće (slika).

  6. Vježbati

    Ako ste dosad vježbali, trudnoća nije razlog da prestanete (osim ako se radi o rizičnim sportovima u kojima su česti padovi i jaki udarci). Svakako treba osluškivati svoje tijelo i prilagoditi intenzitet vježbe, ali mnoge trudnice bez problema odvježbaju cijelu trudnoću.

    Svaka trudnoća je drugačija i prvo tromjesečje često će sabotirati vašu motivaciju jakim osjećajem umora. Pokušajte se snaći i aktivnosti prebaciti ujutro ili kad već imate najviše energije. Ako dosad niste vježbali, isprobajte nježna istezanja i jednostavne vježbe snage kako biste visoku trudnoću i porod dočekali u što boljoj formi. Posebno se posvetite jačanju ruka (za nošenje bebe kasnije) i zdjeličnog dna (vidi točku 7).

  7. Čučati

    Svi znamo za kegelove vježbe, ali možda niste čuli da ih je najbolje izvoditi čučeći. Zapravo, puni čučanj je vježba koja ima mogućnost najviše utjecati na vaš porod i oporavak poslije. Zapravo to i nije vježba, već prirodan položaj u kakvom većina ljudi na svijetu svaki dan obavlja nuždui važan je za stabilnost mišića dna zdjelice. Ovo je pravi trenutak da mu se posvetite, a najbolje bi bilo da i kasnije ostane svakodnevna navika – zauvijek.

    Nažalost, nenavikli na čučanj, dobar dio nas zapadnjaka zapravo ne zna čučnuti kako treba. Važno je ne podvući zdjelicu, kralježnicu držati ravnom, a stopala na podu (kako pravilno čučnuti). Najjednostavniji način za uvesti čučanj u rutinu jest da svaki dan pod tušem čučnete i popiškite se, pa napravite par kegelovih dok čučite.

  8. Piti čaj od maline

    Točnije od vršaka i listova maline. Blagog okusa, koristan za tonus maternice, mučnine, porod. Ukratko, savršen za cijelu trudnoću i babinje – neka postane dio rutine.

  9. Usporiti

    Vaše tijelo usmjerilo je sve svoje snage na stvaranje novog živog bića. To zahtjeva mnogo energije i zato su trudnice pospane i gladne (osim kad im je mučno). Tijelo luči i gomile hormona koji utječu na njegovo funkcioniranje, pa i na psihu. Zato vas svašta nešto boli i plače vam se kad vidite srcedrapateljnu reklamu za detrdžent. Svi ti simptomi postaju puno izraženiji ako se iscrpljujemo – tijelo nas opominje da stanemo na loptu. Katkad je dovoljno dopustiti si duži noćni san ili kratki dnevni odmor, da se mučnine i drugi simptomi znatno ublaže.

  10. Opustiti se

    Probadanja u trbuhu su normalna, mučnine su normalne, ne imanje mučnina je normalno, blago krvarenje pri implantaciji je normalno, pospanost je normalna, zatvor je normalan, noćne more su normalne, kao i predivni intenzivni snovi. Cmizdrenje je normalno, a i zaboravljivost. Normalno je jesti pomalo po cijeli dan, ali i zbog mučnina izgubiti na težini.

    Osim u slučaju obilnog krvarenja i jakih bolova, najvjerojatnije ste samo trudni na svoj specifični način i sve će biti ok. Držite se podalje od negativnih ljudi i vijesti, gledajte komedije, šećite prirodom, jedite finu hranu i spavajte kolko god možete (dok još možete).


IVANA LOVRIĆ

Nakon diplomiranja psihologije na “Filozofskom fakultetu u Zagrebu” Ivana je završila sam trogodišnju edukaciju u “Shiatsu školi Hrvatska”, u kojoj je kasnije djelovala i kao asistentica u nastavi. 2010. osniva udrugu “Shiatsu soba” u Zagrebu, u kojoj radi do 2014., kada osniva studio Tilia u Velikoj Gorici. Ivana je 2016. u Sanghi upisala obuku za učitelje yoge koju će uskoro završiti. Školovanje trenutno nastavlja i na “Akademiji osteopatije”. 
Kombinirajući sve svoje profesije i znanja Ivana radi na fizičkim (poput bolnih leđa, dismenoreje, babinja…) i psihičkim stanjima (traume, poremećaji prehrane, nesanica…). U shiatsu metodi najviše cijeni pristup podrške: shiatsu praktičar, kao i psiholog, samo je podrška i pomoć osobi u procesu samoizliječenja. 

Više o Ivaninom radu


Comment

Veganski cheesecake s borovnicama i malinama

Comment

Veganski cheesecake s borovnicama i malinama

Volim eksperimentirati sa sirovim veganskim kolačima a sirovi veganski cheesecake mi je i dalje najdraži. Nakon što sam usavršila recept s limunom i đumbirom (recept možete pronaći na ninavukasyoga.com), smislila sam ovaj vrlo jednostavan i ukusan recept s najdražim mi bobicama – borovnicama i malinama.

Sastojci:

70 g prženih badema
70 g prženih lješnjaka
4 datulje ili sirup od datulja
200 g indijskih oraščića (namočite ih tijekom noći)
neko sladilo (rižin slad, sirup od datulja…)
50 g borovnica i malina
Đumbir prah
Kokosovo ulje
Blender ili multi-praktik

Ispržite bademe i lješnjake te ih s smiksajte s datuljama i žlicom kokosovog ulja dok ne dobijete ujednačenu smjesu. Smjesu rasporedite na dno manjeg kalupa za torte i ostavite u hladnjaku dok ne pripremite kremu.
Krema sam radila u tri sloja, no ako ne želite komplicirati možete napraviti u jednom (smiksati sve zajedno).
Smiksajte indijske oraščiće, sirup od datulja (ili neko drugo sladilo) dok ne dobijete glatku kremu. Dodajte žlicu praha od đumbira i malo limunova soka pa jednu četvrtinu kreme rasporedite po kori. Smiksajte u ostatak smjese maline i rasporedite dio kreme (manje od pola) po prvom sloju. Zatim umiješajte borovnice u ostatak kreme (pola) i rasporedite kao zadnji sloj cheesecake-a.
Ako ne želite komplicirati s tri sloja, umiješajte borovnice i maline odmah. Vjerujem da će biti jednako ukusno;).
Ostavite sat vremena hladnjaku ili kraće u zamrzivaču.
I … uživajte u ovoj zdravoj, veganskoj slastici!

Najfinije borovnice možete nabaviti kod Roka;) www.rokoveborovnice.org

Sirup od datulja možete nabaviti u trgovinama bio&bio


nina profil za bio blog.png

NINA VUKAS

Nina Vukas osnivačica je Sangha yoga centra i Spanda Vinyasa yoga škole. Osim toga Nina je i strastvena putnica, fotografkinja, dizajnerica, surferica na valovima, veganka, blogerica i kolumnistica za Buro 24/7

Više o Nini i njezinom radu saznajte na njezinim web stranicama
 


Comment

Bhagavad Gita - božja pjesma

Comment

Bhagavad Gita - božja pjesma

Uronite na  put devocije „bhakti“, u potragu koja počinje, koja se odvija i koja završava u ljubavi.

Iako je Bhagavad Gita po mnogočemu zasebno djelo, i često se o njoj govori u tom kontekstu ona je u izvornom obliku dio šestog pjevanja indijskog epa Mahabharate. Bhagavad Gita je djelo koje od davnina inspirira i nadahnjuje čitatelje. Bogu možemo pristupiti kao nedokučivoj kozmičkoj životnoj sili ili kao osobi. Neovisno što odabrali vodi nas do bezgranične ljubavi i radosti. Gita je djelo koje je napisano za ljude koji su krenuli prema putu samospoznaje, prema putu rasta i razbuđivanja bez obzira kojoj naciji pripadali i koju vjeru slijedili. Pomoću Gite spoznajemo da je svaka naša životna priča zapravo bojno polje u kojem se suočavamo s izazovima.

Bhagavad Gita počinje na bojnom polju: vojske Pandava i Kaurava postrojene su na polju Kurukshetri. Obje vojske podjednako su moćne i ishod je neizvjestan. Vojske simboliziraju dvije strane istog bića – čovjeka. Slušajući Pandave, čovjek izražava ono najbolje u sebi, a slušajući Kaurave čovjek se izražava kroz mane, slijepo se pokoravajući vlastitim nagonima i vezanjem za materijalno. Upravo zbog prirode čovjeka rastrgani smo unutarnjim nemirima, jer su te dvije strane neprestano u sukobu, a na nama je da prepoznamo i odlučimo koji put slijediti, vjerovati da naša radost i sreća dolazi izvan nas ili prepoznati da je sreća unutar nas samih, u našem biću. Između njih nalazi se Arjuna na svojim kolima kojima upravlja Krishna. U Bhagavad Giti Krishna savjetuje i tješi učenika Arjunu govoreći mu kako živjeti u svijetu i istovremeno zadržati unutarnji mir, odnosno objašnjavajući mu tri puta yoge; put devocije, put akcije i put znanja (Bhakti, Karma i Jnana yoga). Iako možda shvatite iz djela da postoji napetost između Bhakti, Karma i Jnana yoge, nema tenzija. Gita pomiruje Bhakti s Jnana, Karma, Raja i Kriya yogom. Ima više od 15 različitih yoga navedenih u Giti, i sve imaju svoje mjesto. Ako pogledate organski tok Gite, ono što možete vidjeti je savršenstvo Jnana yoge.

bahunam janmanam ante jnanavan mam prapadyate. Vasudevah sarvam iti.... | 7.19  
-        Oni koji doista imaju znanje (jnana) razumiju Vasudevu.

Isto tako vrijedi i za Karma yogu i sve ostale vrste yoge. Devocija bez Jnana yoge može postati ekstremno fanatična i sentimentalna, a Jnana yoga bez devocije može postati suha i spekulativna. One trebaju jedna drugu.

Na početku Gita prikazuje Krishnu kao osobu koja je usavršila put karma yoge. Krishna nam daje smjernice koje su jednako vrijedne za vrtlarstvo kao i za ratovanje. Karma yoga, kako ona kaže, je sposobnost svjesno procijenjti svoju motivaciju, djelovati s vještinom, odlučnošću, a ipak ni je u jednom trenu ne vezati se za plodove i ishod akcije. Ali Krishna ne staje tu, opisuje put devocije i ljubavi - Bhakti yoge.

Praksa Bhakti yoge za svakoga je nešto drugo, za mene je Bhakti yoga pokušaj ili namjera za produbljivanjem odnosa s Bogom – bez obzira na koji aspekt božanskog osoba misli (bilo da je to Krishna, Hanuman, Allah, Krist...slobodno moj naziv Bog zamijenite sa svojom verzijom Boga J). U Bhakti yogi jedan oblik Boga nije superiorniji od drugog. To je vrlo osobni osjećaj koji se njeguje između ostalog pjevanjem mantri, glazbom, plesom. Čak i poezija, pisanje, kuhanje, likovna umjetnost mogu biti prakse Bhakti yoge. Bhakti znači uroniti u ljubav koja je milijun puta moćnija od ljubavi koju većina nas poznaje. To je bezuvjetna ljubav i naša istinska priroda. Kada usmjerimo ljubav prema sebi, možemo intuitivno doživjeti ovu moćnu ljubav koja je bez vezanosti i ega. Isto tako, potrebno se osloboditi okova ljubavi kao što su strah i krivnja koje nas drže podalje od ljubavi. Bitno je da naša srca postanu široka poput svijeta.

Put Bhakti yoge spontano se razvija. Kod nekih se razvije iz inherentne privlačnosti prema Bogu, za druge zahvalnost koju osjećamo prema yogi sazrijeva u ljubav i poštovanje prema učitelju, sustavu prakse ili prirodnom svemiru.

Lažni osjećaj predanosti, može nas odvesti u pogrešnom smjeru. Većina zna osobe čija je fanatična vjera u učitelja ili sustav dogmi rezultirala razočaranjem ili pogoršanjem. To se može izbjeći samo ako si postavimo neka pitanja, što se od nas kao praktikanta Bhakti yoge očekuje? Da se posvetimo određenoj tradiciju, Bogu ili osobi? Uvijek preispitujete sebe. Mi i jesmo vlastiti autoritet, najveći Guru uvijek će biti naše srce. Kako naš autoritet može doći od bilo čega osim od vlastitog poznavanja sebe? Čak i ako temeljimo autoritet na svetim pismima, starim yoga tekstovima, mi smo ti koji smo dali svoje ovlasti određenom tekstu. Želim vam savjetovati nešto što su meni savjetovali na mom osobnom putu: Sve informacije provjerite! Sve što čujete ili pročitate, provjerite u praksi. Nemojte slijepo vjerovati nekome ili nečemu. Vaša osobna praksa će vam pokazati da li je to vrijedno za vas ili nije. Tek tada Znanje postaje vaše Znanje.

Krishna nije samo učitelj, on je sila koja nas privlači sebi, poput cvijeta koji privlači radoznale pčele, Krishna je glas ljepote, istine unutar nas – privlači nas da pijemo iz vlastitog bića.

Međutim, ako nas privlači Krishna kao učitelj, njegove priče i učenja, ne očekuje se od nas da se odmah pridružimo nekoj religiji ili da razvijemo ovisnost o nekom učitelju, kao što nismo prisiljeni prihvatiti određenu tradiciju. Krishnin glas je glas ljubavi, istine, samoprihvaćanja, teče kroz vlastitu dušu, briše strahove i prošle pogreške.

Kada produbimo smirivanje naših osjetila i uma pomoću meditacije ili molitve, ako smo vrlo mirni, osjetit ćemo prisutnost onoga što je vječno među tim snagama.

Ipak, mješavina energija unutar našeg srca može biti zbunjujuća, nije uvijek lako znati razliku između istine i privrženosti, između pobožnosti i ovisnosti.

Ali, kada kultiviramo ljubav, a ne ono što svijet vidi slavnim, tada naša predanost zasigurno donosi plod.

Na više načina možemo kultivirati predanost i ljubav. Za početak, možete pročitati izuzetna poglavlja Bhagavad Gite koja sadrže Krishnina učenja o Bhakti yogi. Ako čitate samo stihove, neće vam trebati duže od sat vremena. Za dublje proučavanje možete odabrati prijevod koji sadrži komentare i svakodnevno pročitati jedno poglavlje. Isto tako, možete pročitati jedan do dva stiha. Bitno je naći odgovarajući prijevod (postoji puno prijevoda, ali prepustite se svom unutarnjem vodstvu i odaberite onaj koji vama osobno najviše odgovara). Iako je pisana pitkim jezikom, nije tako jednostavna kako se na prvi pogled čini. Dubina shvaćanja ovisi i o našem osobnom rastu, ali i našem putu kojeg smo dosad prošli. To nije knjiga koju jednom pročitamo, zatvorimo i zaboravimo na nju, ona traži duboko proučavanje.

Moja osobna praksa sastoji se od čitanja poglavlja i kasnijeg slušanja učitelja Yogesvara Dasa (Joshua M. Greene). Njegova učenja prilagođena su vremenu u kojem živimo i za sada uspješno rješava upitnike iznad moje glave zbog određenih stihova J. Ponekad samo pročitam jedan stih i provedem par dana razmišljajući o njemu dok ga ne razjasnim. Možda njegova učenja vama neće odgovarati, svi smo mi zasebne jedinke koje razmišljamo drugačije, pa slobodno potražite učitelja ili osobu čija propovijedanja vama najviše odgovaraju. Meni se osobno svidio kada je na početku predavanja rekao: „Prije nego što uronite u filozofiju yoge, duboko udahnite i promislite, nemojte odmah skočiti na glavu. To su predivna, snažna i duboka učenja, ali nas isto tako, ako ih krivo protumačimo mogu odvesti na krivi put. Spiritualnost nije dječja igra, niti smije na taj način biti shvaćena.“

Osim čitanja tekstova, možete prakticirati grupna ili samostalna pjevanja koja mogu olakšati vaše srce, a postaju uistinu i opojna. Također, možete recitirati i mantre. Tiho recitiranje u meditaciji približava nas duhu svemira. Postoji puno načina kako prakticirati Bhakti yogu, a na vama je da nađete svoj put koji vas najviše privlači.

Bhakti je poput dobre volje, s ljubavlju u našem srcu možemo vidjeti van naših pogrešaka i prosudbi koje često oboje naše odnose s drugima i sa sobom.

In the world I am a Karma Yogi, performing my actions for others and the Lord. In the company of my friends, family, and students I am a Jnani Yogi. And in the depths of my heart, in my most private chambers, I am a Bhakti Yogi, offering complete love and devotion to the One.

Nadam se da sam vas ovim putem barem malo inspirirala za istraživanje Gite i puta Bhakti yoge
 


lara za bio blog .png

LARA ŽIGIĆ
 

 

 

 

 


Comment

Asana - ugodna i stabilna pozicija

Comment

Asana - ugodna i stabilna pozicija

U Yoga sutrama, jedom od najvažnijih jogičkih tekstova, Patanjali opisuje asanu kao ugodnu i stabilnu poziciju. Iako Patanjali, autor Yoga sutri, možda pritom nije mislio na primjerice Parsvotanasanu, već na udoban sjedeći položaj yogija koji iz istoga prakticira pranayamu, koncentraciju i meditaciju, isti princip zapravo možemo primijeniti na sve yoga položaje. U ugodnoj i stabilnoj poziciji gradimo snagu, stabilnost, prisutnost. Možemo disati i primijetiti sve procese u tijelu. Danas, kada je u yoga zajednici postoje mnoge ozljede nastale forsiranjem yoga studenata da izvedu neku poziciju za koju još nisu spremni ili pak učitelja koji kroz jake duboke asistencije pokušavaju pomoći, dobro se vratiti na početak i razmisliti koja nam je zapravo namjera asana prakse. Vjerujem da ozljeda nikome nije namjera jer yoga je disciplina koja nam pomaže postići zdravlje i ravnotežu na svakoj razini. 

Moje iskustvo s ozljedama nije samo utjecalo na moju praksu, nego je utjecalo na to kako podučavam jogu. Nisam ljubitelj dubokih asistencija, smatram da će osoba ući u poziciju koja joj možda trenutno predstavlja izazov tek kad je spremna za to. Ako smo na putu istraživanja naprednije prakse potrebeno je samoprihvaćanje i njegovanje vlasitog tijela za postizanje napredne asane. To je prekrasan način da prakticiramo Ahimsu (nenasilje). Kada odlučimo ući dublje u poziciju i našu fizičku praksu, možemo to shvatiti kao priliku za malo suosjećanja kojeg možemo ponuditi sebi i svome tijelu. Dakle, kada učimo određenu poziciju i osvjestimo da naše tijelo još nije spremno za nju, potrebno je biti zahvalan, radostan i prihvatiti te osvjestiti na kojim dijelovima tijela (ili uma) treba poraditi. 

Često zaboravimo da je najvažniji dio slušati svoje tijelo tokom prakse. Ne postoji “yoga tijelo”, postoji samo naše tijelo i to tijelo je savršeno za prakticiranje yoge. Slušati sebe i svoje tijelo - osluškujte svoje tijelo prije ulaska u poziciju. primjećujemo li kompresije u nekim djelovima tijela? jesu li naši zglobovi otvoreni ili zaključani? da li se dijelovi tijela osjećaju ugroženo ili su osjetljivi? da li zadržavate dah i napetost u tijelu? što bolje slušamo svoje tijelo, time će svaka pozicija biti i ugodnija.

Nekoliko savijeta kako asana praksu učinti sigurnom i ugodnom: 

Poravnanje - osvjestiti i ukorijeniti se kroz kosti i kostur tijela. mišići najbolje rade svoj posaokada su dobro usklađeni sa zglobovima. poravnanje kosti smanjuje nepotrebne napetosti, jer se prvenstveno oslanjamo na stabilnost kostura prije nego na mišični sustav. Svi zglobovi trebali bi biti otvoreni, a ne zaključani, posebno koljena, zapešća, laktovi, ramena, kralježnica...

Krećimo se polako - prekomjerno istezanje često se javlja kada ulazimo prebrzo u poziciju. Kada brzamo često nismo prisutni i pažljivi. možda smo imali stresan dan na poslu i te osjećaje smo donijeli na prostriku ili jednostavno želimo ući u poziciju koja je izvan naših mogućnosti. Ulaženje polako u pozicije daje nam mogućnost da osvjestimo naše granice.

Granice - bitno je sve raditi unutar naših granica. ako se nalazimo unutar granica povećavamo šanse za promjene na našem tijelu i time čuvamo sebe i svoje tijelo od ozljeda.

Propsi - svi rekviziti u jogi su naši prijatelji i tu su da nam pomognu. Koristite ih! 

Uključite i aktivirajte svoje tijelo - u dinamičnim slijedovima dobro je aktivirati mišiće kako bi se stabilizirali zglobovi prije nego što istežemo tijelo. mnoge ozljede se događaju upravo zbog nedostatka aktivnosti u tijelu. aktivacijom mišića skraćuju se mišićna vlakna i time se smanjuje rizik od ozljede.

Uživajte - osvjestite kako se osjećate u pozi? da li se borite? je li vam dosadno? ili se osjećate živi i sretni? vježbanje joge i istezanje u određenim pozicijama daje zadovoljstvo našem tijelu i umu. prakticiranjem joge često otvaramo dio tijela koji je ukočen, zatvoren..otvaranje tih djelova tijela daje zadovoljavajući aspekt naše prakse i motivira nas da se vratimo na prostirku opet i opet.

Comment

Rođenje više svijesti

Comment

Rođenje više svijesti

Grad je već (pre)ukrašen, stiglo je vrijeme domjenaka, kuhanog vina, šetnji po ukrašenom gradu, druženja i darivanja. No, od tog silnog veselja, vina i šarenih lampica iz godine u godinu mi se čini da sve više zaboravljamo što zapravo slavimo.

Po mišljenu ove yogine (ispravite me ako sam u krivu), slavimo rođenje više svijesti, rođenje čovjeka koji je došao među nas kako bi dao primjer kakvi trebamo biti, čovjek koji je pripovijedao bez kompromisnu ljubav, oprost, suosjećanje, skromnost i umjerenost. 

Kako bismo proslavili rođendan ovog čovjeka koji je kako živio tako i umro za gore navedene vrijednosti, moderan čovjek na Zapadu odlučio je pak upaliti hrpu lampica, posjeći hrpu stabala, ostaviti iza sebe hrpu smeća, potrošiti više no što ima i može te skuhati više no što može pojesti. Pitam se što bi Isus svake godine rekao na ovu svoju posthumnu rođendansku proslavu. Mislim da mu ništa ne bi bilo jasno.

Za vrijeme blagdana proizvodimo puno više smeća (čisto za primjer, u SAD-u se ta brojka udvostručuje), potrošimo puno više električne energije (onoliko koliko jedna manje razvijena država potroši u godini dana), posječe se tisuće borova koji u velikom broju završe neprodani na smetlištima, dakle na istom mjestu gdje u siječnju završe i ovi prodani. Božićni blagdani su za neke najstresnije vrijeme u godini i mnogi se zaduže kako bi kupili nepotrebne poklone. 

Ako vas ove činjenice brinu i želite proslaviti ove dane u pravom duhu Božića učeći svoju djecu ekološkoj svijesti, skromnosti, ljubavi i umjerenosti, donosim vam nekoliko savjeta:

Božićni pokloni

Umjesto još jednog u nizu šalova, kapa, rukavica itd. poklonite dragoj osobi masažu, frizuru, uplatite im mjesečnu članarinu za yogu, fitness. Poklonite im karte za kazalište, kino ili koncert... Poklon koji nećete morati zamatati. Šareni papiri i trake za zamatanje nisu razgradivi, mnogi papiri za zamatanje imaju visoki koncentrat metala i vrlo su štetni za okoliš.

Ako ipak odlučite zamotati poklon, koristite reciklirani papir, špagu umjesto plastičnih traka i čestitke od recikliranog papira. Također možete, u njihovo ime, uplatiti donaciju nekoj Udruzi koju podržavate.

Božićno drvce

Ako već godinama imate plastično drvce, koristite ga, no ne kupujte plastična drvca jer će jednoga dana, kada završe na odlagalištu, postati nerazgradiva plastika. Ako nemate drvce najprihvatljivije za okoliš, kažu stručnjaci, jest kupiti drvce koje nakon Božića možete zasaditi. No, trebate paziti da mu ne našteti visoka temperatura u vašem domu. Imate li vrt, najbolje bi bilo okititi bor u vrtu. Prije kupnje Božićnog drvca kojega ćete baciti za nekoliko tjedana, razmislite o činjenici da boru visokom dva metra treba 15 godina da naraste, a ukoliko mu se odsiječe samo vrh, nikada ne izraste ponovo.

'Najzelenija' opcija bila bi da izradite vlastiti bor od recikliranog papira ili pak skupljenih grana. Probudite svoju te kreativnost ukućana i pritom se dobro zabavite. Vjerujem da će se ovog trenutka jednog dana vaša djeca sjetiti s ponosom.

Božićni ukrasi

Ne kupujte plastične ukrase na tržnici. Osim što je ekološki neprihvatljiv, vaš ukras je vjerojatno došao iz zemlje kao što je Kina gdje još uvijek za rad iskorištavaju djecu.

Izradite sami svoje ukrase, koristite kuglice od recikliranih materijala, špage, novinskog papira i slično. Umjesto snijega u spreju koristite vatu, a umjesto lampicama ukrasite svoj dom svijećama. Volite li ipak svjetlucanje bora, potražite štedne LED lampice.

Hrana

Razmislite o hrani koju poslužujete tijekom blagdana. Da li je zdrava za vas i vašu obitelj? Dali je vaš božićni stol umjeren ili puno hrane završi u frižideru kako bi nekoliko dana poslije završilo u smeću? Višak uvijek možete odnijeti u pučku kuhinju ili pak susjedu koji je sam za Božić, možda ga pozvati na obrok.

Poznata izreka Majke Tereze kaže: "Ne možemo uvijek raditi velike stvari, ali možemo male stvari s puno ljubavi". U vrijeme božićnih blagdana važno se prisjetiti svega onoga što nas čini sretnima i zadovoljnima i biti zahvalni za sve što imamo: dobro zdravlje, dom, posao, obitelj i prijatelje. No, jednako je važno podijeliti svoje blagoslove, pomoći onima koji imaju manje od nas i ne zaboraviti što Božić zaista predstavlja. Donirajte, pomozite u pučkoj kuhinji, posjetite starački dom, udomite ljubimca. Svojim postupcima i izborima budite dobri primjeri svojoj djeci i budućim generacijama.

Želim Vam mirne, budne i skromne blagdane. 

Comment

Yoga filozofija u svakodnevnom životu - Aparigraha

Comment

Yoga filozofija u svakodnevnom životu - Aparigraha

Aparigraha (ne posesivnost) jedna je od pet Yama ili univerzalnih moralnih načela opisanih u Patanjalijevim Yoga Sutrama. Yama je prvi od osam jogijskih koraka, a oznčava samokontrolu, bilo da se radi o onoj tjelesnoj ili psihičkoj. Aparigraha označava umjerenost, nevezanost za misli, ideje, osobe, stvari, status, ugled, moć. Uči nas kako dostići stanje uma u kojem je iskorijenjena svaka vrsta žudnje.

Doba u kojem živimo obilježeno je dostupnošću; stvari su svuda oko nas; u izlozima, ponuđene na našim računalima, televiziji. Zagledani u stvari i živote kakve bismo voljeli živjeti postajemo zarobljenicima neprestanog kruga žudnje i posjedovanja.

Žudnja za stvarima, osobama, izgledom, bogatstvom, pameću, načinom života koje svjedočimo prateći živote 'zvijezda'...dovodi do toga da želimo još, da se vežememo za njih misleći da ćemo tako (imajući ih) biti sretni ili dosežući ih postići blagostanje i unutarnju ispunjenost. To dovodi do anksioznosti, ljutnje, straha, ljubomore. Sam cilj dovodi do praznine, jer shvaćamo da praznina nije ispunjena niti smo u miru sami sa sobom.

Želeći dobiti ono za čim žudimo često se okrećemo laži, ogovaranju, pa i krađi. Pretjerano vezanje ograničava nas same, zamagljuje misli, onemogućuje da se osjećamo lagodno i u skladu sa onime što jesmo i kako živimo. Aparigraha pri tom ne znači da je biti bogat tj. da je bogatstvo samo po sebi nešto loše, već upućuje na to da živimo u skladu sa svojim potrebama, da ne gomilamo, jer gomilanje u samoj srži predstavlja strah od gubitka. Naš život postaje opterećen negativnim mislima i postupcima.

Ne posesivnost/ne vezanje nam daje osjećaj slobode i lakoće, mogućnost da se posvetimo onome do čega nam je stalo, da osvijestimo svoje potencijale i kvalitete, da se očistimo od suvišnog. Poučava nas da uživamo u putovanju/procesu, da maknemo fokus sa cilja bilo da radimo na nekom projektu ili samo želimo skuhati ukusan ručak. Na taj način postajemo svjesni trenutka što nam daje mogućnost uživanja ili jednostavno bivanja, a koji valja prakticirati kako u svakodnevnom životu tako i na prostirci.

Photo: Hanna Witte

Comment

Jedinstvo u različitosti

Comment

Jedinstvo u različitosti

Prošli tjedan Hvar je posjetilo dvjestotinjak yogija, yoga učitelja, DJ-a i muzičara iz čitavog svijeta. Osim iz hrvatske i raznih dijelova Europe, mnogi su stigli iz SAD-a, Brazila, Južnoafričke Republike, Australije, čak i Azije. Neki od njih žive u Europi, neki su se našli na proputovanju, no svejedno, bilo je divno vidjeti toliko različitih nacija ujedinjenih u yogi, muzici i plesu. Svi su se skupili kako bi sudjelovali na Groove yoga festivalu - prvom ovakvom yoga eventu u Hrvatskoj. Ovaj festival već se godinama održava na raznim lokacijama poput Njemačke, Kanade, Nepala i Indije, a od ove godine i - Hrvatske.


Na Hvaru inače ljetujem i poznajem dosta hvarana, pa mi je bilo super kada su me zaustavljali sa pitanjem šta se to događa i komentarima da je Hvar pun 'onih tvojih'. Ti 'moji' malo neobično izgledaju; često su istetovirani, nakićeni malãma (brojanice) drugačije obučeni, vole se grliti te fotografirati u neobičnim i često nemogućim pozicijama gdje stignu; po starom gradu, pjaci te na okolnim stijenama. Moj Hvar tako je, makar na jedan vikend, postao još više moj. No, ono što mi je dodatno ispunilo srce je oduševljenje kojim su moje kolege organizatori i učitelji, te svi sudionici s kojima sam razgovarala, pričali o Hrvatskoj i o Hvaru.

Osim što sam imala veliku čast na festivalu predstavljati Hrvatsku i voditi yoga satove uz neka velika svjetska yoga imena poput Douga Swensona koji yogu podučava više od 30 godina, zatim Twee Merrigan koja je, osim draga prijateljica, i jedna od mojih učiteljica, te nekih novih mladih yoga zvijezda (da, imamo i mi svoje celebreties J), poput Dylan Wernera i Mackenzie Miller, sudjelovala sam i u organizaciji festivala uz kolege iz Njemačke, Koreje i Kanade pa je ovo i organizacijski bila vrlo uspješna internacionalna suradnja. A upravo je suradnja, zajedništvo i jedinstvo bila poruka festivala koju smo svi mi, i učitelji i muzičari, željeli poslati. Svatko na svoj način; kroz yogu, predavanja, glazbu i ples. Vjerujem, i o tome često govorim na svojim satovima, da je širenje svijesti o jednakosti danas jedna od najvažnijih poruka i ona koja zaista ima snagu zacijeliti društvo i svijet.

Yoga u prijevodu sa Sanskrita znači ujedinjenje, a yoga filozofija se temelji upravo na nedualnosti, odnosno jedinstvu. A ono ne poznaje granice, nacije, religije, boje ni različitosti. Jedinstvo poznaje samo ljubav. Ili vječnim riječima Bob Marley-a (koji je često bio s nama): One love, one heart (let's get together and feel allright!).


Toliko prekrasnih trenutaka u samo četiri dana; bilo je tu trenutaka tišine u meditaciji, i trenutaka pjesme i plesa, acro yoge i stojeva na rukama i  nježne, restorativne prakse. Puno smjeha i nešto suza, puno sunca i nešto kiše. Puno magičnih trenutaka.Dobre vibracije bile su ne samo vidljive već i opipljive, a da ne duljim, dopustit ću da fotografije govore za sebe.

Namaste.

Foto credit: Hanna Witte Photography 

Comment

Vinyasa flow yoga unveiled...

Comment

Vinyasa flow yoga unveiled...

... ili što se krije iza naziva Vinyasa flow yoga

Nedavno sam na nekom inozemnom yoga portalu pročitala statistiku da je Vinyasa flow yoga danas najčešći sat na rasporedima svjetskih yoga centara. Bilo ovo zaista tako ili ne, vjerujem da nije daleko od istine. Vinyasa je posvuda, velik broj obuka za učitelje baziran je na Vinyasa flow yogi, velik broj učitelja naziva se Vinyasa učiteljima. No, ako ste ikada bili na Vinyasa flow satu kod nekoliko različitih učitelja (a nisu pohađali istu edukaciju), vrlo je vjerovatno, usudila bi se reći i sigurno, da ste primjetili veliku razliku između ovih satova. Razlog je vrlo jednostavan – Vinyasa flow yoga zapravo nije sustav. Za razliku od Hatha yoga sustava poput Ashtange, Iyengar, Jivamukti, Sivananda i slično, iza kojih stoji metoda te učitelj koji je razvio tu metodu, iza generalnog naziva Vinyasa flow yoge zapravo ne stoji jedan samo jedan učitelj niti samo jedna metoda. 
Vinyasa flow yoga, reći će mnogi, naziv je za stil podučavanja koji dahom povezuje fluidne često vrlo kreativne sljedove asana. Osobno, nisam fan ovog vrlo okvirnog i često netočnog objašnjenja. U većini drugih sustava povezujemo dah s pokretom, i Ashtaga je fluidna. Što onda razlikuje Vinyasa yogu od ostalih sustava? 
Iako je Vinyasa toliko popularna, čak možda i najrasprostranjeniji yoga stil, čini se da ju svatko interpretira na svoj način te da je prekrivena velom nejasnoća. Ovdje ću ih pokušati razotkriti što je moguće više činjenicama, a djelomično i subjektivnim mišljenjem o tome što je za mene Vinyasa yoga. 

Tradicionalni korjeni Vinyase

Riječ Vinyasa u prijevodu sa Sanskrita znači nešto 'postaviti na poseban način'  (Nyasa=to place-postaviti + Vi=in a special way-na poseban/pravilan način). Vinyasa označuje i ciklus; Sri T. Krishnamacharya, kojeg često nazivamo ocem moderne yoge, opisivao je Vinyasu i kao bilo koji ciklus sa početkom, sredinom i krajem. Tako je primjerice jedan dan ciklus za sebe, jedan mjesec je ciklus, godišnja doba su ciklusi... Krishnamacharya je vinyasom nazvao i broj udaha i izdaha, odnosno ciklusa od jedne do druge asane. Vinyasom zovemo i prijelaz (Chaturanga, Urdhva Mukha, Adho Mukha) iz pozicije u poziciju iz Ashtanga yoge (korišten i u drugim sustavima). 

U svojoj knjizi Yoga Makaranda Sri T. Krishnamacharya objašnjava važnost pravilne Nyase, odnosno pravilnog postavljanja nečega (on osim asane, pranayame i sl. spominje i note u klasičnoj indijskoj muzici) - u harmoničan slijed. Krishnamacharya naglašava i važnost Vinyasa Krame koja označuje progresivno postavljanje (korak po korak) yoga prakse. Osim što je važno pravilno postaviti korake, svaki korak u slijedu jednako važan i neizostavan. Upravo ova učenja koja dolaze iz yogijskih spisa, a ponajviše onih iz tantričke tradicije, korjeni su Vinyasa yoge.

Moj prvi susret s Vinyasa flow yogom

Kada sam se '98. godine preselila u London i počela ozbiljnije vježbati yogu, mogla sam birati između Ashtanga yoge, Iyengar yoge i par drugih Hatha yoga sustava poput Sivanande. Na preporuku prijatelja krenula sam na Mysore Ashtangu, učila sustav korak po korak i potpuno se zaljubila. Ponekad bi otišla na sat Iyengar yoge a nešto kasnije i na Power yogu koja se pojavila u Londonu pa sam i to probala i shvatila da to nije ništa do krnja Ashtanga; neke pozicije bie su ubačene, neke izbačene ali to je manje više bilo to. Osim ovih par izleta, Ashtanga i ja godinama smo bili u stabilnoj vezi.

Prvi susret s nešto drugačijom yoga praksom i, u smislu fluidne i nešto kreativnije prakse, praksom koji bi danas netko vjerovatno nazvao Vinyasa flow yogom, dogodio se u New Yorku kada sam sa tadašnjim zaručnikom otišla u posjet njegovoj obitelji. Dok se on družio s prijateljima i obitelji, ja sam obilazila yoga centre. Ashtanga yoga NY, zatim Jivamukti yoga centar i Dharma yoga centar bili su na vrhu popisa. Jivamukti me potpuno osvojio, pa sam se za boravka u gradu stalno vraćala tamo. Do poznatog Eddia Sterna u Ashtanga yoga NY nisam ni stigla, a kod Dharma Mittre sam stigla samo na jedan sat. Jivamukti praksa je bila mi je dovoljno poznata ali i dovoljno drugačija, fluidnija i kreativnija. Svidila mi se i filozofija koju i danas prate Jivamukti učitelji, pjevanje mantri, odmak od same asane. Po povratku u London Ashtanga me i dalje strpljivo čekala, no ja sam se vratila sa trunkom sumnje (dali je ovo za mene) i znatiželje za drugačijim pristupima i disciplinama iz nepresušne riznice yoga učenja. 

Nekoliko godina kasnije vratila sam se u Ameriku, točnije u Santa Monicu, tadašnju yoga meccu. Tamo sam isprobala sve - Forest yogu Ane Forest, Power yogu Briana Kesta, Kundalini, Baptiste... i nešto kasnije Prana flow yogu Shiva Rea-e. Vjerujem da je upravo susret s Prana flow sustavom i Shiva Rea-om, s kojom sam kasnije upisala naprednu edukaciju, otvorio za mene neku potpuno drugu dimenziju moje yoga prakse. Ne toiliko na fizičkoj već na energetskoj razini. Poznata kao pionirka Vinyasa flow yoge, također bivša ashtangica s plesnom pozadinom između ostalog i u indijskim tradicionalnim plesovima, te dubokim znanjem i razumijevanjem Ayurvede, pokazala mi je potpuno novi svijet koji nastavljam proučavati i danas. 

Svi navedeni učitelji koji su kreirali svoje sustave, pa tako i pioniri onoga što danas zovemo Vinyasa flow yogom poput Shiva Rea-e, dolazili su iz jednog ili više yoga sustava i tek su nakon desetljeća osobne prakse uz svoje učitelje i godina podučavanja izgradili i sistematizirali svoju metodu.
Možemo reći da su ovi novi sustavi nastali iz potrebe za povezivanjem raznih yoga tradicija i suvremenih (sa)znanja (prvenstveno o anatomiji), a u svrhu približavanja i prilagođavanja jogičkih disciplina pojedincu - odnosno suvremenom čovjeku. Osobna priča svakog ovog učitelja i razlozi zbog kojih su se udaljili od svoje bazične prakse je drugačija, no ono što im je zajedničko jest da su svi, prije nego što su osmislili nešto svoje, iza sebe imali dugogodišnju praksu sa svojim učiteljem(ima), dugogodišnju praksu podučavanja te veliko znanje i iskustvo. 

Learn the rules like a pro (...so you can break them like an artist)

Danas mnogi učitelji, često ne toliko iskusni, smišljaju svoje sljedove asana stavljajući to pod generički naziv Vinyasa flow yoge. Slaganje pozicija u nekakav slijed koji je fluidan, dinamičan i kreativan najčešće se nazva Vinyasa flow praksom. Upravo se na taj način i podučavaju mnogi Vinyasa satovi kao i, nažalost, obuke za učitelje iz kojih polaznici često odlaze potpuno nespremni za podučavanje nečega toliko kompleksnog kao što je to Vinyasa. Ovo je najčešće iz razloga što ni sami učitelji koji s vrlo malo iskustva vode obuke nisu na svojoj edukaciji učili neku konkretnu Vinyasa metodu. Ukoliko jesu, najčešće ju, kao takvu, zakonski ne smiju podučavati jer je ista intelektualno vlasništvo njihovih učitelja (zakon o intelektualnom vlasništvu). Ovaj zadnji razlog naveo je mnoge učitelje (poput mene) da razviju svoju metodu što se, kasnije ću objasniti, ne događa preko noći, a mnoge da jednostavno ne prenose neku konkretnu metodu već, vraćamo se na početak, 'fluidan i kreativan sat' bez glave i repa - no rhyme or reason. 

Kako bi učitelj znao postaviti harmoničan slijed (Vi-Nyasa), prirodan našem fizičkom tijelu, (dakle anatomski i energetski logičan), našem suptilnom tijelu, te grupi pojedinaca, ciklusu prirode itd., ipak je potreban neki sistem i vrlo široko znanje. Vratimo se na tren Krishnamacharyi i notama koje spominje; note je potrebno postaviti na pravilan način (Vi-Nyasa) kako bi neko glazbeno djelo bilo harmonično i uhu ugodno. Naravno, prije toga kompozitor je godinama učio note i pravila, zatim je svirao nečija, najprije jednostavna a kasnije možda i kompiciranija djela. Nakon puno godina prakse isti bi glazbenik eventualno počeo komponirati svoja. No, ne postane svaki i uspješan kompozitor. 

U uvodnom predavanju o Vinyasi na obuci za učitelje gotovo uvijek citiram Picassa koji je rekao: 'Learn the rules like a pro, so you can break them like an artist.' Vinyasa flow yoga za mene je umjetnost, a kreiranje harmoničnih slijedova asana, te pravilno postavljanje pranayame, mantre, mudre u praksu trebalo bi biti dobro osmišljeno malo umjetničko djelo čija je osnovna svrha izbalansirati, zacijeliti, i naravno integrirati tijelo, um i duh. Yoga je umjeće cjelovitog življenja, svaka yoga praksa trebala bi to reflektirati. A ovo je nimalo jednostavan zadatak.

Spanda Vinyasa - u skladu s prirodom

Danas podučavam svoj sustav Vinyasa flow yoge koji sam nazvala Spanda Vinyasathe art of flow, inspirirana tantričkom tradicijom koju proučavam posljednih deset godina i koja je baza svih Hatha yoga sustava (o ovome neki drugi put). Sustav koji vodim na regularnim satovima (i svi Sangha učitelji) te na obukama za učitelje, baziran je na Vinyasa Krama metodi, odnosno progresivnom odmotavanju fizičkog i suptilnog tijela. Ovakva praksa vrlo je zacjelujuća jer djeluje na svakoj razini našeg bića.  

Metoda naravno nije došla preko noći. Iza sustava Spanda Vinyase stoje dva desetljeća osobne prakse, učenja i naravno, podučavanja. Iako verujem da je znanje anatomije i biomehanike izuzetno važno, ono što je najviše utjecalo na moj rad a utječe i danas puno je suptilnije i vraća se na korjene Vinyase, Tantre i Ayurvede. Držim da je esencija Vinyasa flow yoge upravo ono što je podučavao i sam Krishnamacharya - promatranje i razumijevanje osobnih i prirodnih ciklusa te prihvaćanje istih. I mi (svaki dio našeg bića) i sve oko nas pod utjecajem je konstantnih pulsacija i ciklusa, dakle promjena koje sa sobom donose podjednako i kvalitete i izazove. Važno je prepoznati i kvalitete i izazove te ih moći uvidjeti, prihvatiti i prilagoditi se – kako u svakodnevnom životu tako i na prostirci. 

Kako ne nosimo japanke po snjegu niti kapute usred ljeta, zimi nam više godi topla hrana, ljeti salate i sl. tako se ovim prirodnim ciklusima treba prilagoditi i naša praksa yoge. Kada se događa neki disbalans u našem tijelu, ukoliko nepažljivo biramo yoga praksu, možemo doprinjeti pogoršanju stanja (vatra na vatru primjerice), no prilagodimo li svoju praksu stanju, ona postaje ono što bi u esenciji i trebala biti - terapija. Vjerujem da je ovo najvažniji aspekt Vinyase. Fluidnost je dobrodošla - naše tijelo voli vodu, kreativnost također, no ne kao osnovni motiv.

Stoga Vinyasa flow yoga nije, odnosno nebi trebala biti, samo fluidniji i kreativniji slijed asana – ona je puno više od toga. Kao učitelji Vinyasa yoge upitajte se dali zaista imate dobru bazu kako biste makar dio navedenoga znali prenjeti svojim polaznicima, a kao polaznici Vinyasa satova budite sigurni da idete kod učitelja educiranog za Vinyasu. Nemojte biti pokusni kunići za nečije eksperimentalne 'zabavne' sljedove. 

“As above, so below, as within, so without, as the universe, so the Soul…” 
― Hermes Trismegistus

Comment

Ayurveda - znanje o cjelovitom življenju

Comment

Ayurveda - znanje o cjelovitom življenju

Osnove Ayurvede

Ayurveda se temelji na teoriji o tri doše: vata, pitta i kapha. Doše su biološke kombinacije elemenata (zemlja, voda, vatra, zrak i eter) koje se u tijelu manifestiraju kroz različite strukture i funkcije, a upravljaju sa čitavom fizionomijom. Kako sve što utječe na tijelo, utječe i na um, možemo reći da su doše odgovorne i za emocionalno i za mentalno stanje pojedinca.

U ayurvedi govorimo o dva koncepta: prakruti i vikruti. Prakruti prestavlja urođenu konstituciju koju zadržavamo tijekom cijelog života, a koja se izražava kroz odnos tri doše. Svaki pojedinac predstavlja kombinaciju ova tri principa, ili tri doše, koje se uvijek manifestiraju u specifičnom omjeru i na specifičan način. Konstitucijski tipovi su obično dvodošni, npr. vata -  pitta. U rjeđim slučajevima su mono došni, npr. kapha, a vrlo rijetko trodošni, vata - pitta - kapha. 

Za razliku od prakruti, koja predstavlja urođenu konstituciju, vikruti predstavlja naše trenutno stanje doša. Doša koja je u konstituciji najviše izražena je ona koja će težiti ispadanju iz ravnoteže tako da na nju tebamo obratiti najviše pozornosti tj. usmjeriti našu pažnju. Da bi se to postiglo potrebno je izvršiti promjene u životnom stilu i prehrani pojedinca, a ponekad to činimo i uz pomoć biljnih i drugih pripravaka.

Tri doše

Vata doša je kombinacija elemenata zraka i etera. Ona je princip koji pokreće, to je sila cirkulacije. Njene glavne funkcije su kretanje nervnih impulsa, sve svjesne i nesvjesne kretnje unutar organizma, kao što su kompletna motorika, otkucaji srca, širenje pluća, kretanje hrane kroz probavni trakt itd. Na emocionalnom i mentalnom nivou vata doša je odgovorna za kreativnost i imaginaciju, ali i osjećaj straha, nesigurnosti i neizvjesnosti.

Pitta doša je kombinacija elemenata vatre i vode, a odgovorna je za sve kemijske i biološke promjene u tijelu. Ona predstavlja princip transformacije bez obzira da li se radi o transformaciji hrane koju unosimo u tijelo, ili o transformaciji impulsa koje primamo kroz osjetila. Ona upravlja funkcijama poput generiranja tjelesne temperature, probave i asimilacije hrane, vida, gladi i žeđi, itd.
Na emocionalnom i mentalnom nivou, odgovorna je za inteligenciju, hrabrost, rukovođenje, ali i ljutnju, agresiju i netoleranciju.

Kapha doša je kombinacija elemenata vode i zemlje. Ona daje stabilnost i strukturu stanicama i tkivima u tijelu. Funkcije su joj lubrikacija, lučenje tjelesnih sokova, snaga, energija i imunitet.
Na mentalnom i emocionalnom nivou kapha će nam dati stabilnost, suosjećanje, opraštanje, a u negativnom aspektu vezanost, pretjeranu emocionalnost, pohlepu i sebičnost

Jedno od glavnih načela ayurvede je to da slične substance i slične akcije pojačavaju svoj efekt, a da ih suprotnosti neutraliziraju ili smiruju. Imajući u vidu ovo načelo i pazeći na gore navedene kvalitete doša moći ćemo lakše odrediti što je za nas dobro a što loše.
Iako postoje mnogi doša testovi u raznim knjigama ili pak na internetu, kako biste precizno odredili došu najbolje je konzultirati se s ayurvedskim doktorom ili praktikantom.

Osnovne upute za svaku došu

Vata
Ljudi kod kojih je vata doša dominantna ili koji imaju vata poremećaj moraju biti naročito pažljivi da se ne iscrpljuju. Ovo uključuje pretjerani rad bilo koje vrste, stres, neumjereni sex, pretjerano vježbanje, manjak sna, neredovite obroke, brzo obavljanje stvari, kaotični raspored itd. Prije svega vatama su potrebni red i rutina te lagan, svjestan i spor ritam. Vate trebaju paziti da jedu u miru i izbjegavati suhu i sirovu hranu te mahunarke. Pad koncentracije čest je kod osoba sa povišenom vatom pa je za njih najbolje da jednostavno uspore i pokušavaju sve obavljati sa što više svjesnosti i koncentracije. Dobar oblik fizičke aktivnosti su yoga, tai chi, lagana šetnja i druge aktivnosti u kojima je potrošnja energije umjerena i koje stabiliziraju sistem. Za vate je isto tako bitno da imaju nekoga tko će im pružati podršku u trenucima straha, brige i neizvjesnosti.

Pitta
Najbitnija stvar kod pitta tipova je da izbjegavaju situacije u kojima će lako planuti te moraju paziti na svoje reakcije i temperament. Potrebno je osvijestiti da i drugi imaju pravo glasa i da ih povremeno trebamo saslušati. Ljutnja i kompeticija jako dižu pittu kao i ljuta, kisela i slana hrana te hrana koja je prežena, pečena i masna. Za pitte je dobra sirova hrana s puno povrća kao i prirodni slatki okusi. Pošto su bistrina misli i preciznost odlike pitta doše, osobe te konstitucije trebaju koristiti te atribute da odstrane negativne elemente iz svog karaktera, prehrane i životnog stila. Umjerena aktivnost najbolja je za pitta tipove. Treba izbjegavati pretjerano zagrijavanje tijela kroz prejako vježbanje ili izlaganje suncu. Aktivnosti koje relaksiraju i rashlađuju sistem su idealne. Kontemplacija je prirodno urođena pitta tipovima pa je to najbolja metoda za meditaciju.

Kapha
Kod kapha tipova red i rutina najmanje su važni. Dapače, pozitivan stres vrlo je dobar kod određenih tipova kapha poremećaja kao što su višak kilograma ili letargija pa je dobro da ranije ustaju i umjereno se iscrpljuju ne bi li razbudili i pokrenuli statičnu kapha došu. Za kaphe je bitno da paze na pojačanu želju za hranom a naročito slatkišima te konzumiranju istih između obroka. Kaphe trebaju jesti puno sirove ali i tople hrane i koristiti ljute začine koji će im pokrenuti probavu. U prehrani teba maksimalno izbjegavati mliječne proizvode, slanu, slatku i masnu hranu. Emocionalno kaphe se trebaju kloniti lijenosti i melankolije i prisiliti se na akciju bilo da se radi o fizičkom radu ili bavljenju sportom.Pojačana seksualna aktivnost je vrlo dobra za večinu kapha poremećaja. Pošto su često kaphe po prirodi  posesivne i vezane trebaju poraditi na tome da se riješe takvih osjećaja i njeguje osjećaje suosjećanja i devocije kojima isto tako prirodno teže.

Comment

Ozljeda - prilika za učenje 2. dio

Comment

Ozljeda - prilika za učenje 2. dio

Iako ozljede ne bi trebale biti prisutne u yogi, istina je da ipak jesu. Što činiti kada se dogode? U drugom dijelu bloga Ivana vam donosi neke savijete: 

·       Važno je realno procijeniti ozljedu. Ozbiljno shvatimo bol, pogotovo oštru ili onu koja se s vremenom pojačava. Bol je poruka tijela: stani, nešto se događa. Potražimo stručno mišljenje, pa i "drugo mišljenje" ako je potrebno. Ignoriranjem boli manju ozljedicu možemo pretvoriti u kroničan problem.

·       Ponekad je ozlijeda poruka da nam treba odmor, pa i odmak od onoga čega se bavimo. To treba ispoštovati i ponekad je uistinu zdravo pustiti sve i pažnju usmjeriti na druge stvari i aktivnosti. Kad se nakon istinske pauze vratimo voljenoj aktivnosti, vraćamo se osvježeni, s novim pogledom na to što nam ona znači, što nas motivira i koji su nam ciljevi.

·       Ne prekidajte terapiju prije vremena. Slično kao i s antibioticima, osjećamo se bolje prije nego li smo sasvim ozdravili. Terapeut kojem se obratite preporučiti će vam određen broj dolazaka s razlogom. Zacjeljivanje ozljeda traje i prilagodba tijela novonastaloj situaciji traje. Popravak štete od starih, zapuštenih izljeda traje dulje, puno dulje.

·       Ako neko vrijeme moramo strogo mirovati, to ne znači za to vrijeme ne možemo unaprijeđivati svoju vještinu. Možemo pročitati stručne knjige za koje inače ne bi našli vremena, proučavati teoriju, (nešto što često zanemarimo zbog prakse) i zabilježiti sve nove smjerove koje želimo istražiti kad opet počnemo i s fizičkim radom. To je i prilika da osvjestimo važnost prehrane i disanja u izgradnji i obnovi tkiva.

·       Ako mirujemo, ne znači da ne možemo vježbati - u svojoj glavi. Možemo se naprosto smjestiti u udoban položaj i vizualizirati. Zamislimo kako izvodimo aktivnost koju želimo. Što detaljnije ju predočimo to bolje. T o uključuje osjećaj tijela, mirise, svjetlost, zvukove. Tako možemo odraditi cijeli željeni sat, kao da smo stvarno u pokretu, pazeći na disanje. Mnogi sportaši tako se pripremaju za natjecanja čak i kad nisu ozlijeđeni. Dok zamišljamo naše tijelo radi mikropokrete koji nas ne mogu ozlijediti, ali će omogućiti da ranije nastavimo s vježbanjem jer naše tijelo uči radnju.

·       Ako je ozlijeda blaža, (ili smo "odmirovali"), možemo nastaviti radom "oko ozljede". Sličan princip rabimo u shiatsu-u u kojem često tretiramo i sasvim svježe ozljede. Pritom radimo na svim ostalim djelovima tijela, uklanjajući sekundarne napetosti i općenito stres iz sustava, olakšavajući i ubrzavajući oporavak bez da diramo ozljedu. Slično, ako smo ozlijedili ruku, i dalje možemo raditi mnoge stojeće i ležeće asane. Ponekad je dovoljno modificirati položaje: u prosjeku jednom godišnje aktivira mi se davno ozlijeđena prepona, no najčešće mogu nastaviti sat uz malo samokontrole, izvodeći većinu vježbi s jednom blago savinutom nogom. Radeći "oko ozlijede" produbiti ćemo svoje znanje o modifikacijama, a možda kreirati i neke nove. Također, ako se moramo odreći nekih omiljenih poza, možemo to iskoristiti kao priliku za pobliže upoznavanje s novima. Ne smijemo li opterećivati vrat na primjer, umjesto stoja na glavi možemo se posvetiti stoju na rukama.

·       Važno je nastaviti brigu o tom dijelu tijela i nakon terapije. Terapija uglavnom ima za cilj dovesti nas u funkcionalno stanje. Ako se želimo baviti intenzivnijom aktivnošću i ponovo istraživati svoje granice, tu se naš rad nastavlja. Potrebno je zadržati pažnju na tom dijelu tijela, ulaziti u položaje s oprezom, dati mu vremena da potpuno zacijeli i oporavi se. Slično kao i kad prvi put krenemo s vježbanjem, nakon početnog uspjeha i brzih promjena na tijelu, s vremenom dolazi do usporenja i može nam se činiti da dugo stojimo na mjestu. Neke ozljede natjerati će nas da do kraja života budemo nježniji prema određenom dijelu tijela, i to je u redu. Svi imaju slabu točku, neke su proizašle iz ozljede, neke su kronične bolesti, a neke su tu od rođenja. Slaba točka uglavnom zahtjeva konstantno održavanje tonusa mišića oko nje, kako bi "držali" taj dio tijela, pa će možda biti potrebno u rutinu uvesti i nove vježbe. Pitajte terapeuta za preporuke i vratite mu se kad ga trebate, ali glavna odgovornost spriječavanja ponovne ozlijede je na nama.

·       Vrijedi postaviti si par pitanja: Kako je došlo do ozlijede? Koji je uzrok doveo do situacije u kojoj smo se ozlijedili? Izvodim li taj položaj krivo? Jesam li ušao/la u naprednu pozu unatoč uputama učitelja? Zašto? Koji je osnovni cilj mog vježbanja? Ozlijeda je uglavnom znak da nismo koncentrirani, krivo izvodimo položaj ili ga izvodimo s krivim ciljem/stavom.

Što možemo naučiti iz ozljede:

·       Nesavršeni smo. I to je ok. Svi ljudi s kojima ćemo raditi također su nesavršeni. Kao i svi naši učitelji. Ako ne možemo voljeti sebe kao nesavršena bića, nećemo moći niti ljude s kojima ćemo raditi, a to čini lošeg učitelja.

·       Tijelo je čudesno. Svaka povreda daje nam novi uvid u fascinantnu sposobnost našeg tijela da se samoizgrađuje. Dok ležimo i odmaramo se, naše tijelo stvara nove stanice i iznova tka tkivo kojim ćemo kasnije moći podići desetke kila bez problema.

·       Tijelo i um su jedno. Ako malo obratimo pažnju primjetiti ćemo da nam se tijelo cijelo vrijeme obraća. Daje nam do znanja kad smo preumorni, kad smo pod stresom, kad smo ušli preduboko u pozu. Ozljeda nas prisiljava da počnemo slušati. Kao vlasnici ozlijeđenog dijela tijela, s vremenom možemo primjetiti kako će se on "javiti" uvijek kad smo pod stresom ili nas nešto muči. Taj dio tijela prvi će signalizirati opću napetost koju stres stvara u tijelu, a koju inače još dugo ne bi osjetili. To nam omogućuje da reagiramo na vrijeme, prije nego napetost u tkivu preraste u bolest.

·       Balans, strpljenje i smirenost koje ozlijeda traži od nas često su ono čiji je manjak doveo do ozljede. To je nešto što svim "znamo", čemu svi "težimo", ali ozljeda nas uistinu natjera da postignemo tu ravnotežu kako bismo zacijelili i da ju održavamo kako se ne bi ponavljala.

 Ozljeda može biti doživotni problem ili dar, ovisno o stavu koji zauzmemo. Svaka ozlijeda pokreće i fizički i mentalni obrazac zacjeljivanja. Ovaj drugi često je teži. No u tom izazovu leži put do osobnog rasta. Trik je ne dopustiti egu, nestrpljivosti ili nekom drugom kompleksu da umanji sposobnost našeg tijela da si samo pomogne. Kad smo ozlijeđeni naš prvi prioritet mora biti zacijeljenje. Kratko zadovoljenje našeg ega (preranim forsiranjem) može donijeti dugoročnu štetu našem tijelu, ali damo li mu malo vremena i nježnosti ono će nas uvijek iznova iznenaditi svojom sposobnošću obnove i prilagodbe. 

Ivana Lovrić
http://www.tiliastudio.hr

Comment

Ozljeda - prilika za učenje

Comment

Ozljeda - prilika za učenje

Prošle sam godine pozvana na razgovor u vrtić. Na razgovoru s odgojiteljicom "u četiri oka", trebalo mi je par minuta da shvatim kako pokušava diskretno saznati imamo li problema kod kuće. Naime, već sam danima dolazila po klinku ukrašena dvjema sjajnim modricama. Svaka na jednom oku. Moja klinka nacrtala je zastrašujući crtež mene s dvije velike crne rupe umjesto očiju i rekla kako je mama "pala". Morala sam skupiti svoje najuvjerljivije lice kako bih objasnila da sam zlostavljačko izgledajuće mrlje zaradila na satu yoge. Položaj skakavca.

Točnije bio je to pokušaj skakavca, prilično jadan i onda pad na jednu stranu face. Nakon par sekundi nevjerice radim i drugu stranu - jer nema šanse da opet tako glupo padnem. I tako zaradim još jedan pad. To je sad već neugodnjak. Srećom, ljudi oko mene uistinu su koncentrirani sami na sebe i nitko ne primjećuje moje blesiranje. Tek u shavasani osjetim kako mi lice počinje pulsirati. Dok sam sljedećih dana dobivala pogledesažaljenja u javnosti, napokon mi je došlo iz guzice u glavu da sam, nakon dana koji počinje u šest ujutro i fizičkog posla koji završava u pol devet navečer, možda ipak preumorna za večernju ashtangu. Unatoč hitroj pobuni ega, ("ali ja volim ashtangu", "moje tijelo treba snage", "jutarnja yoga nije mi izazovna", "nisam valjda takav slabić"...), promijenila sam cijeli raspored i krenula na yogu jutrom.

Na jutranjem satu bilo mi je prekrasno. Toliko mi je odgovarala ta promjena dnevnog ritma i toliko sam se dobro osjećala nakon svakog sata da sam htjela vikati po ulici: "Dođite svi na jutranju jogu, super je, predivno je, život je lijep!".  Htjela sam zagrliti svoju učiteljicu i reći joj hvala što vodi jutarnje sate. Tako bi se čovjek trebao osjećati nakon sata, slično kao nakon shiatsu tretmana, jednostavno si sretan, ispunjen. Tjedan prije, kad sam odlazila s večernjeg sata osjećala sam se dobro: ugodno umorno i zadovoljno. U redu, možda malo preumorno. Ok, možda sam imala potrebu sklupčati se na matu i ostati spavati u studiju do jutra, neću ništa tvrditi.

Morala sam se ozlijediti da poslušam tijelo koje mi je već neko vrijeme poručivalo da prestanem forsirati yogu navečer. Ipak sam reagirala prije ozbiljnije ozlijede, dakle kako starim ipak napredujem. Jer imam povijest ne slušanja vlastitog tijela. Prije desetak godina pala sam tako da sam zaradila dva sloja šavova duž kralježnice - i iz šale produžila ravno na posao. Par godina prije toga, mjesecima sam uporno šepala zbog boli u stopalu, prije nego li sam potražila pomoć - i odmah završila na operaciji. Trebale su mi godine edukacije iz shiatsua, osteopatije i anatomije da u potpunosti shvatim kako su te zanemarivane ozlijede utjecale na moje kukove, pa onda i ramena i stav cijelog tijela.

Nije rijetkost da mi dolaze klijenti s ponavljajućom ozlijedom. Najčešće zato jer prilikom prve ozlijede nisu na vrijeme reagirali ili zato jer nikako ne uspijevaju naći vremena da dopuste tijelu da zacijeli. Prošle godine radila sam s dvije yogine, upravo na putu da postanu učiteljice. Učitelji su posebno podložni ozlijedama jer kroz sat pažnju usmjeravaju na učenike umjesto na sebe. Zato je lekcija o poklanjanju pažnje samom sebi dragocjena za svakog budućeg učitelja, ali ozlijediti se dok slijediš intenzivne treninge i usavršavaš asane kroz školu velik je izazov. Biti nježan prema sebi u tom trenutku znači pobijediti ego koji te gura dalje. Napraviti pauzu u školovanju zbog ozlijede može biti užasno frustrirajuće iskustvo, ali ni slijediti program škole uz ozlijedu nije lako. Znači izoštriti sva osjetila, uistinu upoznati svoje tijelo i poštovati svoje granice. Srećom, ako smo strpljivi s vremenom shvatimo da upravo prihvaćanje granica - ih pomiče. Vježbanje uz ograničenja, uz visokorazvijeno samoopažanje, maštovite modifikacije može nas učiniti učiteljem koji će u budućnosti osobama s poteškoćama, (a to je većina osoba), olakšati/promijeniti život. Takvo iskustvo može nam pomoći da, kad svojim prvim učenicima kažemo da je u redu uzeti odmor ili da je savršeno u redu modificirati asanu, to stvarno mislimo. I to se osjeti.

Činjenica je, kad yogi jednom postane učitelj i stane pred dvoranu punu ljudi, gotovo svaki od tih ljudi imati će neku ozljedu, a apsolutno svaki od tih ljudi imati će slabu točku zbog koje neće nikad moći savršeno izvesti neki položaj. I to je u redu. Ali da bismo uistinu bili OK s idejom nečije nesavršenosti, moramo prvo naučiti voljeti svoju. Ako nismo sposobni biti nježni prema sebi, ne možemo niti pružiti istinsku nježnost.

Ozlijede se događaju, pogotovo ako smo tjelesno aktivni i pred tijelo stalno stavljamo nove izazove. Cilj je prihvatiti ih, učiti od njih i izrasti kroz njih. Ozljede u yogi nastaju uglavnom zbog ne slušanja uputa učitelja, (kada kaže da možemo ostati u trenutnom položaju ili prijeći u napredniji, to uistinu znači da je OK ostati u trenutnom položaju), ali može biti uzrokovana i neadekvatnom asistencijom. I učitelji su ljudi, ali odgovornost je i na nama da iskomuniciramo kad asistencija prijeđe naše granice.

Ozljeda može biti doživotni problem ili dar, ovisno o stavu koji zauzmemo. Svaka ozlijeda pokreće i fizički i mentalni obrazac zacjeljivanja. Ovaj drugi često je teži. No u tom izazovu leži put do osobnog rasta. Trik je ne dopustiti egu, nestrpljivosti ili nekom drugom kompleksu da umanji sposobnost našeg tijela da si samo pomogne. Kad smo ozlijeđeni naš prvi prioritet mora biti zacijeljenje. Kratko zadovoljenje našeg ega (preranim forsiranjem) može donijeti dugoročnu štetu našem tijelu, ali damo li mu malo vremena i nježnosti ono će nas uvijek iznova iznenaditi svojom sposobnošću obnove, prilagodbe i izdržljivosti. 

U idućem Ivaninom blogu: što kada se ozljedimo i što možemo naučiti iz ozljeda. 
A više o Ivani saznajte na:  www.tiliastudio.hr

Comment

Bezglutenski keksići s limunom i makom

Comment

Bezglutenski keksići s limunom i makom

Bez obzira dali gluten izbjegavate radi zdravlja ili ne, dokazano je da je katkada dobro odmoriti organizam od teže probavljivih tvari poput glutena koji spada u kategoriju proteina. No, ni na ovom režimu prehrane nije se potrebno odreći finog i slatkog poput ovih keksića čiji recept nam donosi naša Maja Kefeček Basta. 

Sastojci:

100 g prosenog brašna
50 g rižinog brašna
50 g kukuruznog škroba
1 žlica chia sjemenki
1 žlica maka u zrnu
1 žličica praška za pecivo
prstohvat soli
1/4-1/2 žličice suhe limunove korice (ili kora 1 svježeg limuna)
sok od 1/2 limuna
50 g bio margarina za pečenje (nehidrogeniziranog) ili maslaca
50 g agavinog sirupa

Pomiješajte suhe sastojke, dodajte margarin i tekuće sastojke i pomiješajte. Pričekajte 10-tak minuta da chia upije tekućinu i poveže smjesu. Zamijesite tijesto i oblikujte u keksiće. zarežite po želji.

Pecite u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva oko 15 minuta.

Comment

Dah po dah

Comment

Dah po dah

Disanje je naša najvažnija životna funkcija. Bez hrane možemo tjednima, bez vode danima, a bez kisika samo nekoliko minuta. Na fizičkoj razini disanje ima dvije primarne funkcije; udahom opskrbljujemo stanice toliko važnim kisikom a izdahom otpuštamo toksine iz tijela.

Kisik je najvažniji nutrijent za naše tijelo; za energiju ga koristi svaki naš organ, svaka stanica, a bez dovoljne količine kisika postajemo podložni raznim bolestima. Prvi simptomi manjka kisika u organizmu su umor, slabost, lošije pamćenje, hladnoća, vrtoglavica i neregularan rad srca (lupanje srca), a može uzrokovati i razdražljivost, negativne misli i depresiju. Manjak kisika u organizmu dovodi i do većih komplikacija i bolesti poput srčanog udara, moždanog udara, raznih kroničnih bolesti dišnih puteva, kroničnih infekcija i karcinoma. Srčani udar upravo i uzrokuje smanjen dotok kisika u srčani mišić radi začepljenih koronarnih arterija. Dovoljan unos kisika stabilizira i umiruje živčani sustav, uništava anaerobne bakterije (one koje se održavaju bez kisika), viruse i parazite, te neutralizira toksine i uklanja štetne slobodne radikale iz organizma.

Osim za fizičko, pravilno disanje izuzetno je važno i za naše suptilno tijelo, odnosno za naše emotivno i mentalno zdravlje. Naše emocije utječu na kvalitetu, dužinu i dubinu našeg daha; kada smo pod stresom, u strahu, ankciozni, u šoku i sl. i naš dah prati to stanje. Pa tako možemo reći da ako emotivno stanje utječe na dah, tako i dahom možemo utjecati na naše emotivno stanje. Kada smo pod stresom, ankciozni i slično, razne tehnike disanja imaju moć vratiti nas u stanje ravnoteže. Ovo ne trebaju biti neke kompleksne tehnike; ponekad je dovoljno uzeti nekoliko dubokih i svjesnih udaha i izdaha ili pak nekoliko puta udahnuti na nos i izdahnti na usta. 

Na suptilnoj razini dahom unosimo Pranu, odnosno životnu energiju. Orana hrani naše energetsko tijelo putem sustava nadija, mreže energetskih kanala kojima putuje. Drevni yogiji odavno su shvatili važnost daha za naše cijelokupno zdravlje te su tijekom godina razvili različite tehnike pranayame kako bi iskoristili ovaj veliki potencijal daha. U direktnom prijevodu sa Sanskrita pranayama znači produženje životne sile, pa su tako vjerovali i da kontrolom daha možemo, osim različitih životnih funkcija (rada srca, endkrinog sustava i sl.) kontrolirati i produžiti životni vijek.

Čini se da je disanje nešto o čemu ne trebamo previše misliti, no na žalost nije baš tako. Suvremen način života podrazumijeva da previše boravimo u zatvorenom prostoru, puno sjedimo, malo krećemo i loše hranimo. Sve ovo utječe na kvalitetu našeg života pa tako i kvalitetu disanja te time i količinu kisika koji unosimo u tijelo. Radi puno sjedenja i malo kretanja patimo od loše postura i slabe, negipke muskulature. Ovo je problam za sve sustave a kontretno za dišni loša postura komprimira prsni koš što ne dozvoljava dovoljno prostora za dah pa dišemo kratko i plitko, a slaba i negipka respiratorna muskulatura također utječe na kvalitetu daha i smanjen kapaciteta pluća. Nepravilno i nedovoljno disanje nadalje smanjuje dotok kisika koji je pak povezan s mnogim već spomenutim fizičkim i mentalnim bolestima i stanjima. Radi loše cirkulacije pak, odnosno slabe prokrvljenosti organa a radi sjedenja, pušenja, loše ishrane i slično, dolazi do neučinkovite apsorpcije kisika čak i kada je on dostupan.

No što sa svim tim informacijama? Vjerujem da prije svaga trebamo realno promotriti svoj životni stil i navike, prepoznati one loše, te krenuti s promjenama prije nego se pojavi neki veći problem. Svi smo mi robovi svojih često loših navika. One su tu bez obzira što često ne stignemo misliti o njima ili ih pak svjesno ignoriramo traželji razne izlike. Bilo kako bilo činjenica je da će nas prije ili kasnije naše loše navike koštati zdravlja. Nije čudo da smo, bez obzira na sve današnju tehnologiju i sve dostupne informacije sve bolesniji. Da, možda te bolesti danas lakše lječimo no pitanje je zašto, kada smo već toliko napredni, uopće dolazi do njih?
Ako vas je sve ovo navelo na razmišljanje, možda ste ipak spremni uvesti neke nove (novogodišnje) pozitivne promjene. Ako jeste, postavite si dolje navedena pitanja i korak po korak, dah po dah počnite uvoditi predložene zdrave navike.  

Kako dišem?

Kako biste procjenili kako dišete sjednite što uspravnije na stolicu ili u neki sjedeći yoga položaj s prekriženim nogama i zatvorite oči. Počnite promatrati svaki udah i izdah te postepeno počnite produbljivati dah. Primjetite koliko duboko možete udahnuti a da pritom ne osjećate naprezanje. Dali možete udobno udahnuti i izdahnuti brojeći do osam? Zatim počnite normalno, prirodno disati i primjetite u koji dio prsnog koša najviše šaljete dah. Dali osjećate dah samo u prednjem dijelu prsa ili i u stražnjem (na leđima)? Dali se pri disanju kreće samo doljnji dio rebara ili osjećate slobodu daha u čitavom prsnom košu?
Ukoliko dišete plitko i kratko te samo u jedan dio prsnog koša, najčeće onaj donji, probajte usvojiti sljedeću pozitivnu naviku: provedite pet minuta dnevno svjesno i duboko dišući. Vjerujem da svi možemo odvojiti pet minuta dnevno, u bilo koje doba dana i bilo gdje. Važno je da sjednete uspravno i pet minuta polagano i duboko udišete i izdišete. Brojanje pomaže kako biste ostali koncentrirani a disati je uvijek bolje u prozračenoj prostoriji ili pak negdje u prirodi.

Koliko vremena provodim u zatvorenom prostoru?

Ukoliko radite u zatvorenom, promotrite kakva je kvaliteta daha u vašem okruženju. Dali je prostor pravilno prozračen i dali vam je dostupan čisti, prirodni zrak ili boravite u klimatiziranom prostoru? Dali je u blizini neki park ili ste okruženi zgradama i prometom?
Ako radite u zatvorenom te puno sjedite, svakih se sat vremena malo protegnite, prošećite, prodišite. Prošećite do prozora i udahnite malo svježeg zraka, izađiet na terasu ili balkon. Ukoliko imate park u blizini ureda, umjesto na kavi u zadimljenom kafiću, uzmite kavu i/ili ručak za van i tijekom pauze prošećite po parku.

Kakva mi je postura?

Koliko vremena dnevno provodite sjedeći i kakva vam je postura dok sjedite ili stojite? Kako dišete dok sjedite? Dali sjedite pogrbljeno i imate osjećaj da je dah radi toga plitak i kratak?
Loša postura izrazito negativo djeluje na zdravlje našeg respiratornog sustava. Pokušajte što manje sjediti i obavljati što više poslova stojećki. Ukoliko imate veće probleme sa posturom potražite savjet stručnjaka poput yoga terapeuta, osteopata ili fizioterapeuta koji će vam dati vježbe koje možete svakodnevno raditi kod kuće.

Koliko hodam i bavim se nekom fizičkom aktivnosti?

Koliko ste fizički aktivni? Dali vježbate yogu, plešete ili se bavite nekim sportom barem dva puta tjedno? Dali dnevno prehodate minimalno sedam do deset tisuća koraka? Ukoliko imate pametni telefon ova vam je informacija uvijek dostupna (na iPhone-u se skriva pod ikonom Health).
Možete li pola sata dnevno odvojiti za šetnju i generalno malo više hodati? Optimalno bismo trebali prehodati deset tisuća koraka dnevno, oko osam kilometara. One dane kada ne idete na yogu ili slično, pokušajte više hodati. Vježbanje yoge odlično je za zdravlje respiratornog sustava. Osim što je dah (naj)važniji fokus svakog yoga sustava, vježbe pranayame uče nas disati i direktno djeluju na kvalitetu daha, a asane pozitivno djeluju na zdravlje naših respiratornih mišića.

Koliko vremena provodim u prirodi?

Koliko vremena provodite u prirodi? Dali imate priliku svaki dan prošetati po parku a vikendom otići iz grada? Ili se vaš doticaj s prirodom svodi na jednu šetnju tjedno? Ili još manje? Provodite li vikende u prirodi ili po shopping centrima?
Zapravo je izrazito neprirodno za bilo koje živo biće da provodi previše vremena u zatvorenom. Bilo bi prirodno da svaki dan većinu dana provedemo vani, na zraku. Probajte zato svaki trenutak koji možete provesti na otvorenom. Prošetajte svaki dan, probajte svaki vikend provesti u prirodi, hodati, planinariti, plivati... Aktivan boravak u prirodi najbolji način za nahraniti naše tijelo i duh kisikom i Pranom. 

Svjesnim unošenjem kisika u tijelo kroz vježbe disanja, te više kretanja i boravka u prirodi vvrlo brzo počinjemo primjećivati pozitivne promjene poput porasta energije, veće koncentracije, boljeg pamćenja, mirnijeg uma, jačeg imuniteta, zdravije i mladolikije kože i mnogih drugih. 

I zato... Just Breathe... 

Comment

Superfood čokolada!

Comment

Superfood čokolada!

Kolači i razne slastice nezaobilazan su dio blagdana a kolači prepuni rafiniranog šećera, margarina  i slično nisu baš najbolji izbor, posebno ako pazite na prehranu. Srećom, slatko može biti i zdravo ako koristimo zdrave namirnice. 
Ovaj recept za Superfood čokoladau koristi samo zdrave namirnice i idealan je
snack nakon vježbanja. Supernamirnice poput sirovog kakaa,  kokosova ulja, te chia i konopljenih sjemenki vraćaju energiju nakon intenzivnije yoga prakse. A i - čokolada je! ;)

Superfood čokolada

100 g djevičanskog kokosovog ulja
5 žlica javorovog sirupa
50 g kakao maslaca
50 g sirovog kakaa
1 žlica maca praha
2 žlice goji bobica
1 žlice konopljinih sjemenki
2 žlice chia sjemenki
2 žlice krupno usitnjenih zrna kakaa (kakao nibs)

Otopite na pari kakao maslac i kokosovo ulje, dodajte javorov sirup pa kakao i zatim ostale sastojke. Izlijte u kalup i ohladite.

Dodatke možete dodati izravno u čokoladu i dobro promiješati prije nego je izlijete u kalup ili staviti na vrh čokolade prije nego se stvrdne.

Ohladite najprije na sobnoj temperaturi pa čuvajte u hladnjaku.

Poslužite rashlađenu u hladnjaku.

Napomene

-Za tvrđu čokoladu povećajte količinu kakao maslaca i smanjite kokosovo ulje po želji.
- Ako volite jako tvrdu čokoladu možete koristiti samo kakao maslac (umjesto kokosovog ulja)
- Dodatke možete mijenjati po ukusu; probajte, na primjer, sušene brusnice, spirulinu, aroniju, matcha prah...

Fotografija: Maja Danica Pečanić

Ovaj recept kao i mnoge druge fine, zdrave i čokoladne recepte možete pronaći u Majinoj novoj kuharici - Mirisi i okusi Makronove - Čokolada

Comment

Miso juha za hladnije dane

Comment

Miso juha za hladnije dane

Dolaze nam hladni dani, a miso juha idealna je za zagrijavanje. Sastojci poput samog miso-a te đumbira, češnjaka, kurkume i shitake gljiva vrlo su ljekoviti pa je tako ova juha ujedno i vrlo ljekovita i zdrava. 

Treba nam:

tamno sezamovo ili maslinovo ulje

1 poriluk

2 režnja češnjaka

2-3 mrkve ili 1/2 bundeve

2-3 suhe shiitake /nekoliko kolutića suhog lotusa/ suhi daikon (prethodno namočeni)

oko 1,5 L vode ili temeljca

kurkuma

1-2 žlice misa

đumbir sok

papar

Ispirjajte na ulju poriluk (bijeli dio) i češnjak, dodajte mrkvu/bundevu, pa vodu/temeljac i narezane shiitake, lotus i daikon i kurkumu. Kuhajte dok povrće ne omekša. Miso razmutite u malo tople juhe i ubacite u juhu kada ste je skinuli sa vatre. Dodajte papar, sok đumbira i zeleni dio poriluka. Poklopite nekoliko minuta i poslužite.

Više o Maji i radionicama kuhanja koje vodi saznajte ovdje. 

Comment

Diwali - festival svjetla

Comment

Diwali - festival svjetla

Festival svjetla, Diwali, jedan je od najljepših Hindu festivala. Slavi se pet dana a treći, najveći dan slavlja pada na mladi mjesec, odnosno danas, 11.11. Osim u Hindu tradiciji, festival slave I Jaini I Sikiji, a osim u Indiji slavi se u u Nepalu, Sri Lanki, Maleziji i Tajlandu i naravno, u Hindu, Jain i Sikh obiteljima svugdje u svijetu. Diwali je jedan od najstarijih hindu festival a simbolizira pobjedu svijetla nad tamom, pobjedu dobra nad zlom - pobjedu istine.

Riječ Diwali u prijevodu sa Sanskrita znači zraka svjetlosti ili red svijetlosti (tako su i uljne lampe često poslagane u redove). U Indiji, a i drugim zemljama gdje slave Diwali, idućih pet dana u kućama pale uljne lampe koje gore cijelu noć. Kuće se ukrašuju te se priređuju razne ceremonije. Ovo je i vrijeme za obitelj, zajedničke obroke, druženje te simbolizira novu godinu ili novi početak.

Mlađak simbolizira novi početak te podržava našu namjeru da se zaustavimo na trenutak, promotrimo put kojim kročimo I odlučimo dali je možda vrijeme za promjene, pa tako i Diwali počinje upravo na dan mladog mjeseca. Ovo je ujedno i najmračnija noć pa se paljenjem lampi simbolički označava izlazak iz tame. 

Ono što svi možemo naučiti iz simbolike Diwali-a, blagdana istine, ljubavi i mira jest da zajednički osvjetlimo put i protjeramo tamu netolerancije, neznanja, mržnje i netrepeljivosti. Da prigrlimo različitosti, volimo i poštujemo druge, budemo iskreni. 

Upalite simbolično svijeću istine i u svom domu i neka nnjezina svjetlost rasprši tamu i pokaže put k pravim životnim vrijednostima.

Shubh Diwali!

Comment

Neti posudicom protiv sezonskih alergija i viroza

Comment

Neti posudicom protiv sezonskih alergija i viroza

Hatha yoga pradipika, jedan od najvažnijih tekstova Hatha yoga tradicije, osim raznih asana (pozicija tijela) i tehnika disanja (pranayame) opisuje i Sat kriye, odnosno šest tehnika čišćenja tijela. Jedna od njih je i Jala Neti, tehnika koju danas osim yogija, ayurvedskih lječnika i alternativne medicine, preporučuju i mnogi lječnici suvremene medicine. 

Što je Jala Neti? 

Radi se o ispiranju nosne šupljine i sinusa otopinom vode i soli koristeći neti posudicu a u cilju ispiranja nečistoća, peludi, bakterija i virusa iz nosne šupljine prije nego uzrokuju alergije i viroze. Neti posudicu (engl. Neti pot) možete naručiti putem web shopa ili potražiti u prema vama yoga shopu te u nekim ljekarnama pod, moguće, drugim nazivima. Postoje one plastične i keramičke, a vjerujem da su keramičke ipak bolje. Izuzetno je važno ovu tehniku izvoditi pravilno kako nebiste napravili više štete no koristi. 

Kako ispirati nos?

  • Napunite posudicu toplom destiliranom i/ili prokuhanom i filtriranom vodom u koju ste dodali pola čajne žlice morske soli. 
  • Nastavak za nos prislonite na jednu nosnicu, glavu nagnite na suprotnu stranu (ljeva nosnica, glava u desno) i malo dolje. Voda bi trebala proći kroz jednu nosnicu a izaći kroz drugu. Ponovite postupak na drugu stranu. Sve, naravno, radimo iznad lavaboa i za vrijeme čišćenja dišemo kroz nos. 
  • Nakon čišćenja dobro ispušite nos kako se voda nebi zadržavala u sinusima. 

Na što paziti?

  • Posudicu treba oprati nakon ili prije svakog korištenja i dobro osušiti. Ako koristite plastičnu neti posudicu, dobro ju je ponekad iskuhati ili oprati u mašini za pranje posuđa na višoj temperaturi. 
  • Ne koristite vodu direktno iz slavine. Ona može sadržavati razne bakterije i čak amebe koje ne želite u nosnoj šupljini! 
  • Ne djelite Neti posudicu s drugom osobom! 
  • Jala neti se koristi kao prevencija. Vodom ispiremo virus prije inkubacije, ispiremo nečistoće prije nego uzrokuju alergije i sl. No, ukoliko već postoji upala, prehlada, viroza i sl. ispiranjem nosa možete samo pogoršati stanje.

Obzirom da radim u dosta bliskom kontaktu i sa puno ljudi, već godinama koristim Jala neti kako bi se zaštitila od sezonskih viroza, a posebno u ovo doba godine. Ako već ne koristite Neti, probajte, vjerujem da će vas ugodno iznenaditi. 

Namaste

Comment