Antonela je u Sanghi starosjedioc, svi koji su u Sanghi prakticirali posljednje desetljeće, znaju ju još iz Gundulićeve. Konstantna, autentična, jednostavna i iskrena, Antonela je vjerna Ashtanga yoga praksi od svog prvog yoga sata pa u Sanghi naravno podučava - Ashtanga yoga vođene satove. 

Kada je za počeo tvoj yoga put?
Prijateljica s kojom sam plesala me odvukla na prvi sat 2006.(stari prostor Sanghe) nakon sto sam joj mjesecima vadila mast da je joga za dosadne umirovljenike :D.

Kada si odlučila postati yoga učiteljica?
Ukazala mi se prilika da mijenjam jednog kolegu i od tada sam znala, odnosno osjetila duboko u želucu da tu pripadam i da bi trebala podučavati.

Sjećaš li se svog prvog yoga sata?
Prvi joga sat je bio Mysore Ashtanga. Tu se rodila ljubav prema Ashtangi koja i dalje traje.

A prvog sata koji si vodila?
Uf.. hahaha.. prvi sat.. hmmm.. imala sam probavne smetnje danima prije, miks straha, treme, nesigurnosti i onog glupog osjećaja sto ako uprskam.. I jesam..i to par puta.. No, sad znam da su to normalni počeci.

Koja ti je najdraža, a koja najizazovnija asana?
Volim rotacije kralježnice, a najizazovnija mi je Kapotasana.

Što bi poručila svima onima koji tek započinju svoj yoga put?
Prije svega poštujte svoje tijelo i sve njegove barijere i granice. A onda možete samo uživati u svim njegovim mogućnostima, dubinama i blagodatima.

A budućim učiteljima yoge?
Rad s ljudima nije lagan, tj. nije šetnja kroz park, kak' bi se reklo. No jednako tako je lijepo, korisno i vrijedno iskustvo, jer kroz druge možeš puno toga naučiti i o sebi. Bitno je znati da ne možete ugoditi svima i da je pozitivno čuti i konstruktivnu kritiku jer kroz to rastemo.

Što radiš kada nisi na yoga prostirci? Kako provodiš slobodno vrijeme?
Trudim se uživati u životu. Vožnja biciklom, šetnja sa psom, putovanja, planinarenje, koncerti. Ali isto tako volim biti i doma ispod dekice uz film i kokice:). Uglavnom, od svega po malo.

U čemu pronalaziš inspiraciju?
Što se tiče podučavanja, inspiraciju pronalazim u polaznicima. Neprocjenjivo je vidjeti ona zadovoljna lica koja se smješe u polumraku shale nakon odrađenog sata. Bez obzira na godine, svi postanu djeca; smiješe se kao djeca kad nešto ne mogu, a još više kad napokon mogu, ozare se u licu kao djeca kad fulaju položaj, kao da su ušli u neku drugu paralelnu sferu života i pobjegli od svih onih ozbiljnih ljudi koji su pokusali ugušiti tu dječju radoznalost.

Što je za tebe sreća?
Smatram da kada znamo tko smo, zašto smo tu i sto želimo od života, sretniji smo. Jer kada neznamo što želimo, kada nismo iskreni prema sebi pa onda niti prema drugima, život brzo postane frustracija, bojno polje i nezadovoljstvo. Mislim da je kljuc sreće rad na sebi i slušanje sebe, pronalazak balansa u svemu. Za mene još uvijek - work in progress:).

Imaš li omiljeni citat koji želiš podijeliti?
Do not try to be the best, just do your best.

Comment