S Jasnom Perin, yoga učiteljicom, poliglotom, plesačicom i koreografkinjom popričali smo o yogi, ali i o putovanjima, jer su ovoj crvenokosoj yogini putovanja uvijek na umu - ako već nije na jednom, onda ga sigurno planira. Upravo radi toga ne može prihvatiti stalan termin u Sanghi, no kad je u Zagrebu možete ju često vidjeti na zamjenama ili uhvatiti na nekom subotnjem masterclass-u. Jasna je i dio edukacijskog tima obuke za učitelje yoge u Sanghi, a osim u Zagrebu, Nini asistira i na intenzivnoj obuci za učitelje u Šri Lanki. 

Kada je započeo tvoj yoga put?
S yogom sam se prvo susrela kroz plesne treninge u kojima su ponekad bili inkorporirani Namaskari (pozdravi suncu). Sve je počelo kao nadopuna plesu i naglasak je bio na fizičkom aspektu. Onda sam počela istraživati po internetu, gledati yoga videe i vježbati kod kuće sama. Osjećala sam potrebu za promjenom i odmakom od kompetitivnosti u plesnom svijetu. Htjela sam nešto samo za sebe, bez natjecanja i pritisaka i to sam pronašla u yogi. 

Kada si odlučila postati yoga učiteljica?
To se više dogodilo spontano nego odlukom. Teacher training sam upisala prvenstveno zbog rada na sebi. Htjela sam steći šire znanje i ući dublje u praksu, sustavno i sa smislom. Sjećam se prvog TT vikenda kad je jedna od kolegica pitala kada ćemo mi početi voditi. Oblio me znoj i uhvatila mala panika. Do tog trenutka kao da mi nije bilo jasno da ću ja morati nekome nešto voditi. Polako kroz školu i vježbu, postajalo mi je sve lakše i uživala sam u tome.

Kojeg se yoga sata najviše sjećaš?
Sjećam se prvog sata Vinyase koji je bio je to sat u sklopu „Otvorenih vrata“ Sangha yoga centra gdje sam došla s prijateljicom koja je tamo vježbala. To je bio sat za početnike koji je bio dovoljno spor da se snađem i jako mi se svidio. No, najviše mi je u sjećanju ostao sat kod moje učiteljice Nine Vukas. Došla sam na napredni sat na kojem je ona trebala procijeniti je li moje razumijevanje prakse, tijela i kretanja dovoljno za upis na teacher training. Imala sam tremu, k tome sam taj dan imala jedno plesno snimanje i dojurila direktno sa snimanja u shalu s full make-upom i mislila: „Ajme kakav će ovo biti prvi dojam, tko dolazi vježbati s tri kile šminke i umjetnim trepavicama?“ Moram reći da sam crknula (smjeh). Ali sam se i oduševila i pomislila kako je to baš stil za mene. Nakon toga smo razgovarale, rekla je da je slobodno još jedno mjesto, ali da ima još par kandidata na listi čekanja i da će mi javiti kroz par dana. Bila sam presretna kad sad dobila mail da sam primljena.

A prvog sata koji si vodila?
Dobila sam priliku da vodim sat u Sanghi nešto prije samog završetka mog teacher traininga. Malo je reći da sam bila nervozna i uzbuđena. Vježbala sam slijed kod kuće nebrojeno puta. Samog sata se ne sjećam najbolje, kao da sam to odradila u nekom transu, ali sjećam se da sam nakon svega bila sretna i zadovoljna.

Što te ceka ovu jesen / zimu? Hoćemo te vidjeti u Sanghi?
Čeka me najprije nekoliko putovanja, što privatnih, što poslovnih. U listopadu i studenom radujem se voditi dio obuke za yoga učitelje u Sanghi u Zagrebu, a uskočit ću i na regularne satove kad god će trebati. Početkom sljedeće godine imam čast podučavati dio programa na teacher trainingu na Šri Lanki, uz svoju učiteljicu i mentoricu Ninu Vukas, čemu se posebno veselim.

Što bi poručila svima onima koji tek započinju svoj yoga put?
Prepustite se da vas odvede u smjeru za koji osjećate da je vaš. Budite otvoreni, bez očekivanja i ne forsirajte stvari koje ne osjećate. Tada ćete se približiti sebi, svojoj praksi a onda i drugima.

A budućim učiteljima yoge?
Podučavajte ono što i sami utjelovljujete. Ne uspoređujte se s drugima, najbolje ćete prenijeti ono što sami osjećate. I budite blagi u pristupu.

Imaš li najdražu i najmanje dragu asanu?
Možda malo više volim asane koje otvaraju kukove i pretklone, a izazovniji su mi backbendovi i inverzije. Ali najdraža mi je praksa u kojoj ima od svega po malo.

Što radiš kada nisi na yoga prostirci?
Diplomirala sam povijest umjetnosti i španjolski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te imam status slobodnog umjetnika – plesač suvremenog plesa. Volim učiti strane jezike pa uz španjolski govorim engleski, portugalski i francuski. Dosta putujem i gdje god da dođem, zainteresiram se za jezik tako da ću sigurno još proširiti popis.

Kako provodiš slobodno vrijeme?
Putujem ili maštam o putovanjima, rolam, fotografiram, plešem, koreografiram, slušam glazbu i pjevam. Moj posao i moji hobiji se isprepliću pa ponekad zapravo ne znam gdje prestaje posao i počinje slobodno vrijeme. Obožavam zalaske sunca, šetnje i druženja s prijateljima pa se trudim što više vremena provesti u dobrom društvu.

U čemu pronalaziš inspiraciju?
Nalazim ju u putovanjima, ljudima koje upoznajem i njihovim životnim pričama. Velika inspiracija su mi moji roditelji, njihovi životni putevi, stav prema životu i neiscrpna energija kojoj se divim.

Od svih mjesta na kojima si bila, imas li najdraze?
Uh, teško pitanje. U svemu vidim nešto lijepo i zanimljivo, ali veliki utjecaj na to koliko mi je neko mjesto drago imaju i ljudi, atmosfera, okolnosti, situacije pa čak i moje trenutno raspoloženje. Ako moram neka izdvojiti – putovanje u Indiju je bilo jedno od čarobnijih iskustava, posebno mjesto u mom srcu ima Portugal, a oduševila me i Norveška gdje sam se osjećala kao kod kuće.

Imaš li omiljeni citat koji želiš podijeliti?
Ima ih više, ali jedan od dražih je jedan od Maye Angelou: „People will forget what you said, people will forget what you did, but people will never forget how you made them feel“

Što je za tebe sreća? 
Unutarnji mir. Sreća je biti zadovoljan sa samim sobom, raditi ono što voliš i podijeliti to s drugima.

Comment