Fotografija koja se danas pojavila na facebook stranici poznanika ponukala me da napišem ovaj tekst. Na fotografiji velike količine pečenog mesa s komentarom ''Vegani oprez! Uznemirujuća fotografija''. Komentirala sam linkom na stranicu koja  govori o utjecaju mesne industrije na okoliš a kao odgovor dobila šalu koja je načelno uvrijedljiva. Na istu se nisam uvrijedila - nije ni prvi ni zadnji put. Kada ste u manjini, bila ta manjina moralno i etički ispravnija ili ne, naviknete se na vrijeđanje i čuđenje. Doći će vrijeme kada će vegeterijanci, vegani, yogiji, treehugger-i, zaljubljenici u priroduoni čudaci koji recikliraju te pričaju o energiji i kvantnoj fizici, prestati biti predmetom čuđenja. Ovo će se dogoditi kada ljudi postanu civilizirani. Jer, mi to danas još nismo - činjenica koju je divno objasnio Jacque Fresco u jednom od svojih govora. 

Nisam vegan i ponekad pojedem ribu, no meso ne jedem od svoje 18. godine. Bila je ovo odluka koju sam donjela iz više razloga, što zdrastvenih, što moralnih. No, posljednjih desetak godina moja je odluka još jasnija i čvršća a razlog tomu su saznanja prema kojima ne želim i ne mogu ostati ravnodušna. Ona o utjecaju mesne industrije na okoliš i na danas goreća pitanja poput globalnog zatopljenja, zagađenja, uništavanja šuma te gladi. 

Članak koji sam nedavno pročitala u Times magazinu započinje rečenicom: '' Vi možda mislite da živite na planeti, no istina je da živite na gigantskoj farmi...''. Činjenica je da 40 % zemljine kopnene površine služi za uzgoj stoke i hrane za stoku. Šokantno je da se od toga za stoku i ostale životinje koristi 10% dok čak 30% za uzgoj žitarica, voća i povrća kako bi nahranile životinje za uzgoj hrane. procjena UN-a govori kako je u posljednjih godina jedna od devet osoba u svijetu gladna ili podhranjena, dok bi hrana i voda kojom hranimo životinje mogla nahraniti sve gladne svijeta. 

Uzgoj životinja za hranu zahtjeva velike površine zemlje, hrane, vode te energije za uzgoj, preradu i prijevoz mesa i mesnih proizvoda. Znanstvenici sa instituta Smithsonian otkrivaju da se površina sedam nogometnih igrališta svake minute uništava da bi se utažila sve veća svjetska glad za mesom. Svakodnevno se sravnjuju sa zemljom prašume u Brazilu, šume u Aziji, Europi kako bi se na ovim površinama gradile farme te polja za uzgoj žitarica koje služe kao hrana životinjama. 80% poljoprivredne zemlje u SAD-u služi za uzgoj hrane kojom se hrane životinje. Životinje, ne ljudi! 

Nadalje, životinje za uzgoj najveći su konzumenti vode na svijetu. Potrebno je 9804 litre vode za pola kile govedine, dok je za pola kile brašna potrebna 681 litre. Zalihe pitke vode se drastično smanjuju dok se većina pitke vode koristi za uzgoj mesa.

Ugljični dioksid, metan i NOS, plinovi su koji se otpuštaju u okoliš te uzrokuju globalno zatopljenje. UN je 2006. izvjestio da uzgoj životinja za hranu generira više stakleničkih plinova nego svi automobili i kamioni na svijetu zajedno, te da je mesna industrija među najvećim krivcima današnjih ekoloških problema. U istraživanju EPA-a (Environmental Protection Agency) dokazano je da 80% emisija amonijaka dolazi od životinjskog otpada. Životinjski otpad zagađuje i vodu. U SAD-u životinje na farmama generiraju  130 puta više izmeta dnevno nego cijela populacija SAD-a. Manji dio se koristi kao gnojivo a veći završava u našim rijekama i oceanima. Dušik iz životinjskog izmeta u oceanima pogoduju razvijanju algi, zbog kojih pak izumiru mnoge druge vrste morskih biljaka i životinja.

U posljednjih 40 godina proizvodnja mesa se utrostručila, a desetogodišnji trend rasta je oko 20%. To znači 20% više posječenih šuma, 20% više vode, 20% više zagađenja. Ghandi je odavno rekao: ''Zemlja pruža dovoljno za čovjekovu potrebu, ali ne i za čovjekovu pohlepu.''

Ne žeim ulaziti u to dali je vegeterijanstvo zdraviji izbor ili ne. Niti pisati o okrutnosti mesne industrije. Više me brine činjenica da većina ljudi nije svjesna gore navedenih činjenica te da im se izruguju. Činjenice i brojke su to a vjerujem da nam je svima dužnost da se informiramo o pitanjima koja se tiču ne samo nas samih već i budućih generacija. Ne kažem ni da sutra svi trebamo postati vegeterijanci ili vegani, već samo da bi naši izbori trebali biti svjesni i u skladu s vremenom u kojem živimo. Svi smo jednako odgovorni za zajedničku budućnost. Za početak možda smanjiti unos mesa i kupovati samo lokalno - osim što je ekološki prihvatljivije, ovo je i zdraviji izbor. 

‘’ We can learn from exceptional people of our own culture, and from other cultures less destructive than ours. I am speaking of the life of a man who knows that the world is not given by his fathers, but borrowed from his children; who has undertaken to cherish it and do it no damage, not because he is duty-bound, but because he loves the world and loves his children…’’ Wendell Berry

Dokumentarac za pogledati: 

Comment